Evanðelje po Luki, 22
69. No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Božje."
69. No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Božje."
Sveti Luka 22 pripovijeda Isusovu posljednju večeru sa svojim učenicima prije raspeća, uključujući instituciju Svete večere i izdaju Jude. Poglavlje se također obraća Isusovoj molitvi u Getsemaneu, uhićenju Isusa i presudom pred Sanhedrinom. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u São Luki 22:
Psalam 41:9: "Čak sam i moj najbolji prijatelj vjerovao i dijelio svoj kruh, podigao petu" Ovaj proročki stih psalma 41:9 odnosi se na izdaju Jude protiv Isusa, koji se smatrao svojim prijateljem i pratiteljem.
Marko 14:22-24: "Dok su jeli, Isus je uzeo kruh, zahvalio, slomio ga i dao ga svojim učenicima rekavši:" Uzmi; Ovo je moje tijelo. "Tada je uzeo kalež, zahvalio se i ponudio ga svojim učenicima, i svi su pili iz njega. I rekao je:" Ovo je moja krv, krv saveza, koja se prolivena u korist mnogih "Ovi evanđeoski stihovi izvještavaju Isusovu instituciju Svete večere tijekom posljednje večere sa svojim učenicima, događaj također opisan u svetom Luki 22.
Matej 26:41: "Pazi i molite da ne padnu u iskušenje. Duh je spreman, ali meso je slabo." Isus je te riječi rekao svojim učenicima u Getsemaneu kad ih je zamolio da ga prate u molitvi, ali zatekao ih je da spavaju. Ove Isusove riječi pojačavaju važnost molitve i duhovne budnosti.
Izaija 53:7: "Bio je potlačen i pogođen, ali nije otvorio usta; dok je janje odveden u klaonicu, a kao ovca da prije nego što su njegovi skloništa šutjeli, nije otvorio usta." Ovaj proročki stih Izaije 53:7 opisuje mirno pokoravanje Isusa tijekom njegove presude i raspeća, koji je pripovijedan u svetom Luki 22.
Ivan 18:38: "Pilat ga je pitao," Što je istina? "" Ovo je pitanje koje je Pilat Isus postavio tijekom njegovog suđenja, prizor također opisano u svetom Luki 22. Isusov odgovor nije zabilježen, ali ovo Pitat i dalje odjekuje u filozofskim i teološkim pitanjima o prirodi istine.
“Que Jesus reine sempre soberano no seu coração e o faça cada vez mais digno de seus divinos dons.” São Padre Pio de Pietrelcina
