Katolinen Raamattu
 

Evanðelje po Luki, 13

34. "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvoèka piliæe pod krila i ne htjedoste!

Aiheeseen liittyvät säkeet Evanðelje po Luki, 13:

Sveti Luka 13 bavi se temama poput pokajanja, prosudbe i potrebe za plodovima u kršćanskom životu. Poglavlje započinje s Isusom koji je ukorio gomilu zbog toga što nije znao kako protumačiti znakove vremena i završava s njim koji je žalio na Jeruzalem i njegov nedostatak pokajanja. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u poglavlju:

Matej 3:8: "Proizveo sam plodove vrijedno pokajanja." Ovaj stih je poticaj Ivana Krstitelja farizejima i sadukejima koji su došli do njegovog krštenja. Naglašava potrebu za istinskim pokajanjem, koje je popraćeno plodovima koji pokazuju promjenu srca.

Ivan 15:2: "Svaka grana koja, koja je, u meni, ne daje voće, on ga reže; i sve što unosi čisto voće, tako da donosi više voća." U ovom stihu Isus govori o važnosti plodova u kršćanskom životu i potrebi da ostane u njegovoj riječi da ih proizvede.

Rimljanima 2:5: "Ali prema vašoj oštroj i vašem srcu, to se nakuplja protiv sebe za dan gnjeva i otkrivenja pravednog suda Božje." Paul ovdje govori o potrebi pokajanja i posljedica njegovog nedostatka. Naglašava da se Božji gnjev nakuplja protiv onih koji se ne pokaju.

Matej 7:19: "Svako stablo koje ne proizvodi dobro voće izrezano je i bačeno u vatru." Isus ovdje govori o važnosti plodova u kršćanskom životu i posljedicama da ih ne proizvode. Naglašava da će se oni koji ne proizvode voće izrezati i baciti u vatru.

Matej 23:23: "Jao tebi, pisari i farizeji, licemjeri! Za desetinu metvice, kopar i kumina i zanemarili su najvažnije propise zakona, pravde, milosrđa i vjere; , ne izostavite ih. " U ovom ajetu Isus se obnavlja farizeje zbog njihovog licemjernosti i zanemarujući najvažnije propise zakona. Naglašava potrebu da se napravi najvažnije stvari, poput pravde, milosrđa i vjere.





“Como Jesus, preparemo-nos a duas ascensões: uma ao Calvário e outra ao Céu. A ascensão ao Calvário, se não for alegre, deve ao menos ser resignada!” São Padre Pio de Pietrelcina