Poslanica Hebrejima, 4

1. Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.

1. Timeamus ergo, ne forte, relicta pollicitatione introeundi in re quiem eius, existimetur aliquis ex vobis deesse;

2. Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.

2. etenim et nobis evangelizatum est quemadmodum et illis, sed non profuit illis sermo auditus, non commixtis fide cum iis, qui audierant.

3. U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena.

3. Ingredimur enim in requiem, qui credidimus, quemadmodum dixit: “Sicut iuravi in ira mea: Non introibunt in requiem meam”, et quidem operibus ab institutione mundi factis.

4. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.

4. Dixit enim quodam loco de die septima sic: “Et requievit Deus die septima ab omnibus operibus suis”;

5. A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak.

5. et in isto rursum: “Non introibunt in requiem meam”.

6. Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti.

6. Quoniam ergo superest quosdam introire in illam, et hi, quibus prioribus evangelizatum est, non introierunt propter inoboedientiam,

7. Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda.

7. iterum terminat diem quendam, “Hodie”, in David dicendo post tantum temporis, sicut supra dictum est: “Hodie, si vocem eius audieritis, nolite obdurare corda vestra”.

8. Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.

8. Nam, si eis Iesus requiem praestitisset, non de alio loqueretur posthac die.

9. Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Božjemu!

9. Itaque relinquitur sabbatismus populo Dei;

10. Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.

10. qui enim ingressus est in requiem eius, etiam ipse requievit ab operibus suis, sicut a suis Deus.

11. Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

11. Festinemus ergo ingredi in illam requiem, ut ne in idipsum quis incidat inoboedientiae exemplum.

12. Živa je, uistinu, Rijeè Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuðuje nakane i misli srca.

12. Vivus est enim Dei sermo et efficax et penetrabilior omni gladio ancipiti et pertingens usque ad divisionem animae ac spiritus, compagum quoque et medullarum, et discretor cogitationum et intentionum cordis;

13. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oèima Onoga komu nam je dati raèun.

13. et non est creatura invisibilis in conspectu eius, omnia autem nuda et aperta sunt oculis eius, ad quem nobis sermo.

14. Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - èvrsto se držimo vjere.

14. Habentes ergo pontificem magnum, qui penetravit caelos, Iesum Filium Dei, teneamus confessionem.

15. Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

15. Non enim habemus pontificem, qui non possit compati infirmitatibus nostris, tentatum autem per omnia secundum similitudinem absque peccato;

16. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!

16. adeamus ergo cum fiducia ad thronum gratiae, ut misericordiam consequamur et gratiam inveniamus in auxilium opportunum.