Jakovljeva poslanica, 1

1. Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.

1. Iacobus, Dei et Domini Iesu Christi servus, duodecim tribu bus, quae sunt in dispersione, salutem.

2. Pravom radošæu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne kušnje

2. Omne gaudium existimate, fratres mei, cum in tentationibus variis incideritis,

3. znajuæi da prokušanost vaše vjere raða postojanošæu.

3. scientes quod probatio fidei vestrae patientiam operatur;

4. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

4. patientia autem opus perfectum habeat, ut sitis perfecti et integri, in nullo deficientes.

5. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat æe mu se.

5. Si quis autem vestrum indiget sapientia, postulet a Deo, qui dat omnibus affluenter et non improperat, et dabitur ei.

6. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

6. Postulet autem in fide nihil haesitans; qui enim haesitat, similis est fluctui maris, qui a vento movetur et circumfertur.

7. Neka takav ne misli da æe primiti što od Gospodina -

7. Non ergo aestimet homo ille quod accipiat aliquid a Domino,

8. èovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

8. vir duplex animo, inconstans in omnibus viis suis.

9. Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,

9. Glorietur autem frater humilis in exaltatione sua,

10. a bogataš svojim poniženjem. Ta proæi æe kao cvijet trave:

10. dives autem in humilitate sua, quoniam sicut flos feni transibit.

11. sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako æe i bogataš na stazama svojim usahnuti.

11. Exortus est enim sol cum ardore et arefecit fenum, et flos eius decidit, et decor vultus eius deperiit; ita et dives in itineribus suis marcescet.

12. Blago èovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit æe vijenac života koji je Gospodin obeæao onima što ga ljube.

12. Beatus vir, qui suffert tentationem, quia, cum probatus fuerit, accipiet coronam vitae, quam repromisit Deus diligentibus se.

13. Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

13. Nemo, cum tentatur, dicat: “A Deo tentor”; Deus enim non tentatur malis, ipse autem neminem tentat.

14. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaèi i mami.

14. Unusquisque vero tentatur a concupiscentia sua abstractus et illectus;

15. Požuda zatim, zatrudnjevši, raða grijehom, a grijeh izvršen raða smræu.

15. dein concupiscentia, cum conceperit, parit peccatum; peccatum vero, cum consummatum fuerit, generat mortem.

16. Ne varajte se, braæo moja ljubljena!

16. Nolite errare, fratres mei dilectissimi.

17. Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

17. Omne datum optimum et omne donum perfectum de sursum est, descendens a Patre luminum, apud quem non est transmutatio nec vicissitudinis obumbratio.

18. Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

18. Voluntarie genuit nos verbo veritatis, ut simus primitiae quaedam creaturae eius.

19. Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

19. Scitis, fratres mei dilecti. Sit autem omnis homo velox ad audiendum, tardus autem ad loquendum et tardus ad iram;

20. Jer srdžba èovjekova ne èini pravde Božje.

20. ira enim viri iustitiam Dei non operatur.

21. Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloæu i sa svom krotkošæu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti duše vaše.

21. Propter quod abicientes omnem immunditiam et abundantiam malitiae, in mansuetudine suscipite insitum verbum, quod potest salvare animas vestras.

22. Budite vršitelji rijeèi, a ne samo slušatelji, zavaravajuæi sami sebe.

22. Estote autem factores verbi et non auditores tantum fallentes vosmetipsos.

23. Jer ako je tko slušatelj rijeèi, a ne i izvršitelj, slièan je èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu:

23. Quia si quis auditor est verbi et non factor, hic comparabitur viro consideranti vultum nativitatis suae in speculo;

24. promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.

24. consideravit enim se et abiit, et statim oblitus est qualis fuerit.

25. A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen æe biti u svem djelovanju svome.

25. Qui autem perspexerit in lege perfecta libertatis et permanserit, non auditor obliviosus factus sed factor operis, hic beatus in facto suo erit.

26. Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

26. Si quis putat se religiosum esse, non freno circumducens linguam suam sed seducens cor suum, huius vana est religio.

27. Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

27. Religio munda et immaculata apud Deum et Patrem haec est: visitare pupillos et viduas in tribulatione eorum, immaculatum se custodire ab hoc saeculo.