Knjiga Izlaska, 8

1. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da žabe navale na egipatsku zemlju."

1. Dixitque Dominus ad Moysen: “Dic ad Aaron: Extende ma num tuam cum baculo tuo super fluvios, super rivos ac paludes et educ ranas super terram Aegypti”.

2. Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziðoše i prekriše zemlju egipatsku.

2. Et extendit Aaron manum super aquas Aegypti, et ascenderunt ranae operueruntque terram Aegypti.

3. Ali i vraèari uèiniše tako svojim vraèanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju.

3. Fecerunt autem et malefici per incantationes suas similiter eduxeruntque ranas super terram Aegypti.

4. Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi."

4. Vocavit autem pharao Moysen et Aaron et dixit: “Orate Dominum, ut auferat ranas a me et a populo meo, et dimittam populum, ut sacrificet Domino”.

5. Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."

5. Dixitque Moyses ad pharaonem: “Constitue mihi, quando deprecer pro te et pro servis et pro populo tuo, ut abigantur ranae a te et a domo tua et tantum in flumine remaneant”.

6. "Sutra", reèe. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš.

6. Qui respondit: “Cras”. At ille: “Iuxta verbum, inquit, tuum faciam, ut scias quoniam non est sicut Dominus Deus noster.

7. Žabe æe otiæi od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat æe samo u Rijeci."

7. Et recedent ranae a te et a domo tua et a servis tuis et a populo tuo; tantum in flumine remanebunt”.

8. Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona.

8. Egressique sunt Moyses et Aaron a pharaone; et clamavit Moyses ad Dominum pro sponsione ranarum, quam condixerat pharaoni.

9. I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kuæama, dvorištima i njivama.

9. Fecitque Dominus iuxta verbum Moysi, et mortuae sunt ranae de domibus et de villis et de agris;

10. Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.

10. congregaveruntque eas in immensos aggeres, et computruit terra.

11. Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

11. Videns autem pharao quod data esset requies, ingravavit cor suum et non audivit eos, sicut dixerat Dominus.

12. Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj."

12. Dixitque Dominus ad Moysen: “Loquere ad Aaron: Extende virgam tuam et percute pulverem terrae, et sint scinifes in universa terra Aegypti”.

13. I uèine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj.

13. Feceruntque ita; et extendit Aaron manum virgam tenens percussitque pulverem terrae. Et facti sunt scinifes in hominibus et in iumentis; omnis pulvis terrae versus est in scinifes per totam terram Aegypti.

14. Vraèari pokušaše da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca.

14. Feceruntque similiter malefici incantationibus suis, ut educerent scinifes; et non potuerunt. Erantque scinifes tam in hominibus quam in iumentis;

15. Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Božji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

15. et dixerunt malefici ad pharaonem: “Digitus Dei est hic”. Induratumque est cor pharaonis et non audivit eos, sicut praeceperat Dominus.

16. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže.

16. Dixit quoque Dominus ad Moysen: “Consurge diluculo et sta coram pharaone. Egredietur enim ad aquas, et dices ad eum: Haec dicit Dominus: Dimitte populum meum, ut sacrificet mihi.

17. Ako ne pustiš moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet æe od obada.

17. Quod si non dimiseris eum, ecce ego immittam in te et in servos tuos et in populum tuum et in domos tuas omne genus muscarum; et implebuntur domus Aegyptiorum muscis et etiam humus, in qua fuerint.

18. Ali æu toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi neæe pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje.

18. Et segregabo in die illa terram Gessen, in qua populus meus est, ut non sint ibi muscae, et scias quoniam ego Dominus in medio terrae;

19. Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje biti sutra.'"

19. ponamque divi sionem inter populum meum et populum tuum; cras erit signum istud”.

20. I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada.

20. Fecitque Dominus ita; et venit musca gravissima in domos pharaonis et servorum eius et in omnem terram Aegypti, corruptaque est terra ab huiuscemodi muscis.

21. Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji."

21. Vocavitque pharao Moysen et Aaron et ait eis: “Ite, sacrificate Deo vestro in terra”.

22. "Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo, dakle, na njihove oèi prinosili žrtve koje su Egipæanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali?

22. Et ait Moyses: “Non potest ita fieri: abominationes enim Aegyptiorum immolabimus Domino Deo nostro; quod si mactaverimus ea, quae colunt Aegyptii, coram eis, lapidibus nos obruent.

23. Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio."

23. Viam trium dierum pergemus in solitudinem et sacrificabimus Domino Deo nostro, sicut praecepit nobis”.

24. "Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"

24. Dixitque pharao: “Ego dimittam vos, ut sacrificetis Domino Deo vestro in deserto, verumtamen longius ne abeatis; rogate pro me”.

25. Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi."

25. Et ait Moyses: “Egressus a te, orabo Dominum, et recedet musca a pharaone et a servis suis et a populo eius cras; verumtamen noli ultra fallere, ut non dimittas populum sacrificare Domino”.

26. Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.

26. Egressusque Moyses a pharaone oravit Dominum;

27. I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.

27. qui fecit iuxta verbum illius et abstulit muscas a pharaone et a servis suis et a populo eius; non superfuit ne una quidem.

28. Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.

28. Et ingravatum est cor pharaonis, ita ut ne hac quidem vice dimitteret populum.