Evanðelje po Mateju, 20

1. "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaæin rano ujutro izaðe najmiti radnike u svoj vinograd.

1. Simile est enim regnum cae lorum homini patri familias, qui exiit primo mane conducere operarios in vineam suam;

2. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

2. conventione autem facta cum operariis ex denario diurno, misit eos in vineam suam.

3. Izaðe i o treæoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

3. Et egressus circa horam tertiam vidit alios stantes in foro otiosos

4. pa i njima reèe: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat æu vam.'

4. et illis dixit: “Ite et vos in vineam; et, quod iustum fuerit, dabo vobis”.

5. I oni odoše. Izaðe opet o šestoj i devetoj uri te uèini isto tako.

5. Illi autem abierunt. Iterum autem exiit circa sextam et nonam horam et fecit similiter.

6. A kad izaðe o jedanaestoj uri, naðe druge gdje stoje i reèe im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'

6. Circa undecimam vero exiit et invenit alios stantes et dicit illis: “Quid hic statis tota die otiosi?”.

7. Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reèe im: 'Idite i vi u vinograd.'"

7. Dicunt ei: “Quia nemo nos conduxit”. Dicit illis: “Ite et vos in vineam”.

8. "Uveèer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaæu poèevši od posljednjih pa sve do prvih.'

8. Cum sero autem factum esset, dicit dominus vineae procuratori suo: “Voca operarios et redde illis mercedem incipiens a novissimis usque ad primos”.

9. Doðu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

9. Et cum venissent, qui circa undecimam horam venerant, acceperunt singuli denarium.

10. Pa kada doðu oni prvi, pomisle da æe primiti više, ali i oni prime po denar.

10. Venientes autem primi arbitrati sunt quod plus essent accepturi; acceperunt autem et ipsi singuli denarium.

11. A kad primiše, poèeše mrmljati protiv domaæina:

11. Accipientes autem murmurabant adversus patrem familias

12. 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaèio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"

12. dicentes: “Hi novissimi una hora fecerunt, et pares illos nobis fecisti, qui portavimus pondus diei et aestum!”.

13. "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne èinim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

13. At ille respondens uni eorum dixit: “Amice, non facio tibi iniuriam; nonne ex denario convenisti mecum?

14. Uzmi svoje pa idi. A ja hoæu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

14. Tolle, quod tuum est, et vade; volo autem et huic novissimo dare sicut et tibi.

15. Nije li mi slobodno èiniti sa svojim što hoæu? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

15. Aut non licet mihi, quod volo, facere de meis? An oculus tuus nequam est, quia ego bonus sum?”.

16. "Tako æe posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

16. Sic erunt novissimi primi, et primi novissimi”.

17. Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reèe:

17. Et ascendens Iesus Hierosolymam assumpsit Duodecim discipulos secreto et ait illis in via:

18. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt

18. “Ecce ascendimus Hierosolymam, et Filius hominis tradetur principibus sacerdotum et scribis, et condemnabunt eum morte

19. i predati poganima da ga izrugaju, izbièuju i razapnu, ali on æe treæi dan uskrsnuti."

19. et tradent eum gentibus ad illudendum et flagellandum et crucifigendum, et tertia die resurget”.

20. Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade nièice da od njega nešto zaište.

20. Tunc accessit ad eum mater filiorum Zebedaei cum filiis suis, adorans et petens aliquid ab eo.

21. A on æe joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

21. Qui dixit ei: “Quid vis?”. Ait illi: “Dic ut sedeant hi duo filii mei unus ad dexteram tuam et unus ad sinistram in regno tuo”.

22. Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju æu ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

22. Respondens autem Iesus dixit: “Nescitis quid petatis. Potestis bibere calicem, quem ego bibiturus sum?”. Dicunt ei: “Possumus”.

23. A on im reèe: "Èašu æete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."

23. Ait illis: “Calicem quidem meum bibetis, sedere autem ad dexteram meam et sinistram non est meum dare illud, sed quibus paratum est a Patre meo”.

24. Kada su to èula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

24. Et audientes decem indignati sunt de duobus fratribus.

25. Zato ih Isus dozva i reèe: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.

25. Iesus autem vocavit eos ad se et ait: “Scitis quia principes gentium dominantur eorum et, qui magni sunt, potestatem exercent in eos.

26. Neæe tako biti meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj.

26. Non ita erit inter vos, sed quicumque voluerit inter vos magnus fieri, erit vester minister;

27. I tko god hoæe da meðu vama bude prvi, neka vam bude sluga."

27. et, quicumque voluerit inter vos primus esse, erit vester servus;

28. "Tako i Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

28. sicut Filius hominis non venit ministrari sed ministrare et dare animam suam redemptionem pro multis”.

29. Kad su izlazili iz Jerihona, poðe za njim silan svijet.

29. Et egredientibus illis ab Iericho, secuta est eum turba multa.

30. I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta. Èuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

30. Et ecce duo caeci sedentes secus viam audierunt quia Iesus transiret et clamaverunt dicentes: “Domine, miserere nostri, fili David!”.

31. Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jaèe viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

31. Turba autem increpabat eos, ut tacerent; at illi magis clamabant dicentes: “Domine, miserere nostri, fili David!”.

32. Isus se zaustavi, dozove ih i reèe: "Što hoæete da vam uèinim?"

32. Et stetit Iesus et vocavit eos et ait: “Quid vultis, ut faciam vobis?”.

33. Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oèi."

33. Dicunt illi: “Domine, ut aperiantur oculi nostri”.

34. Isus se ganut dotaèe njihovim oèiju i oni odmah progledaše. I poðoše za njim.

34. Misertus autem Iesus, tetigit oculos eorum; et confestim viderunt et secuti sunt eum.