Evanðelje po Mateju, 14

1. U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa

1. In illo tempore audivit He rodes tetrarcha famam Iesu

2. pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

2. et ait pueris suis: “Hic est Ioannes Baptista; ipse surrexit a mortuis, et ideo virtutes operantur in eo”.

3. Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.

3. Herodes enim tenuit Ioannem et alligavit eum et posuit in carcere propter Herodiadem uxorem Philippi fratris sui.

4. Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"

4. Dicebat enim illi Ioannes: “Non licet tibi habere eam”.

5. Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

5. Et volens illum occidere, timuit populum, quia sicut prophetam eum habebant.

6. Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.

6. Die autem natalis Herodis saltavit filia Herodiadis in medio et placuit Herodi,

7. Zato se zakle dati joj što god zaište.

7. unde cum iuramento pollicitus est ei dare, quodcumque postulasset.

8. A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."

8. At illa, praemonita a matre sua: “Da mihi, inquit, hic in disco caput Ioannis Baptistae”.

9. Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.

9. Et contristatus rex propter iuramentum et eos, qui pariter recumbebant, iussit dari

10. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

10. misitque et decollavit Ioannem in carcere;

11. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

11. et allatum est caput eius in disco et datum est puellae, et tulit matri suae.

12. A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

12. Et accedentes discipuli eius tulerunt corpus et sepelierunt illud et venientes nuntiaverunt Iesu.

13. Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. Doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.

13. Quod cum audisset Iesus, secessit inde in navicula in locum desertum seorsum; et cum audissent, turbae secutae sunt eum pedestres de civitatibus.

14. Kad on iziðe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izlijeèi njegove bolesnike.

14. Et exiens vidit turbam multam et misertus est eorum et curavit languidos eorum.

15. Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

15. Vespere autem facto, accesserunt ad eum discipuli dicentes: “Desertus est locus, et hora iam praeteriit; dimitte turbas, ut euntes in castella emant sibi escas”.

16. A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

16. Iesus autem dixit eis: “Non habent necesse ire; date illis vos manducare”.

17. Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."

17. Illi autem dicunt ei: “Non habemus hic nisi quinque panes et duos pisces”.

18. A on æe im: "Donesite mi ih ovamo."

18. Qui ait: “Afferte illos mihi huc”.

19. I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove uèenicima, a uèenici mnoštvu.

19. Et cum iussisset turbas discumbere supra fenum, acceptis quinque panibus et duobus piscibus, aspiciens in caelum benedixit et fregit et dedit discipulis panes, discipuli autem turbis.

20. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.

20. Et manducaverunt omnes et saturati sunt; et tulerunt reliquias fragmentorum duodecim cophinos plenos.

21. A blagovalo je oko pet tisuæa muškaraca, osim žena i djece.

21. Manducantium autem fuit numerus fere quinque milia virorum, exceptis mulieribus et parvulis.

22. I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.

22. Et statim iussit discipulos ascendere in naviculam et praecedere eum trans fretum, donec dimitteret turbas.

23. A pošto otpusti mnoštvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer bijaše ondje sam.

23. Et dimissis turbis, ascendit in montem solus orare. Vespere autem facto, solus erat ibi.

24. Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.

24. Navicula autem iam multis stadiis a terra distabat, fluctibus iactata; erat enim contrarius ventus.

25. O èetvrtoj noænoj straži doðe on k njima hodeæi po moru.

25. Quarta autem vigilia noctis venit ad eos ambulans supra mare.

26. A uèenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.

26. Discipuli autem, videntes eum supra mare ambulantem, turbati sunt dicentes: “Phantasma est”, et prae timore clamaverunt.

27. Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

27. Statimque Iesus locutus est eis dicens: “Habete fiduciam, ego sum; nolite timere!”.

28. Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem k tebi po vodi!"

28. Respondens autem ei Petrus dixit: “Domine, si tu es, iube me venire ad te super aquas”.

29. A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k Isusu.

29. At ipse ait: “Veni!”. Et descendens Petrus de navicula ambulavit super aquas et venit ad Iesum.

30. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, poène tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"

30. Videns vero ventum validum timuit et, cum coepisset mergi, clamavit dicens: “Domine, salvum me fac!”.

31. Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"

31. Continuo autem Iesus extendens manum apprehendit eum et ait illi: “Modicae fidei, quare dubitasti?”.

32. Kad uðoše u laðu, utihnu vjetar.

32. Et cum ascendissent in naviculam, cessavit ventus.

33. A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin Božji!"

33. Qui autem in navicula erant, adoraverunt eum dicentes: “Vere Filius Dei es!”.

34. Pošto preploviše, doðu na kraj, u Genezaret.

34. Et cum transfretassent, venerunt in terram Gennesaret.

35. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike

35. Et cum cognovissent eum viri loci illius, miserunt in universam regionem illam et obtulerunt ei omnes male habentes,

36. te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

36. et rogabant eum, ut vel fimbriam vestimenti eius tangerent; et, quicumque tetigerunt, salvi facti sunt.