Evanðelje po Ivanu, 6

1. Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

1. Post haec abiit Iesus trans mare Galilaeae, quod est Tiberiadis.

2. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je èinio na bolesnicima.

2. Et sequebatur eum multitudo magna, quia videbant signa, quae faciebat super his, qui infirmabantur.

3. A Isus uziðe na goru i ondje sjeðaše sa svojim uèenicima.

3. Subiit autem in montem Iesus et ibi sedebat cum discipulis suis.

4. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

4. Erat autem proximum Pascha, dies festus Iudaeorum.

5. Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

5. Cum sublevasset ergo oculos Iesus et vidisset quia multitudo magna venit ad eum, dicit ad Philippum: “Unde ememus panes, ut manducent hi?”.

6. To reèe kušajuæi ga; jer znao je što æe uèiniti.

6. Hoc autem dicebat tentans eum; ipse enim sciebat quid esset facturus.

7. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

7. Respondit ei Philippus: “Ducentorum denariorum panes non sufficiunt eis, ut unusquisque modicum quid accipiat!”.

8. Kaže mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

8. Dicit ei unus ex discipulis eius, Andreas frater Simonis Petri:

9. "Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

9. “Est puer hic, qui habet quinque panes hordeaceos et duos pisces; sed haec quid sunt propter tantos?”.

10. Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa.

10. Dixit Iesus: “Facite homines discumbere”. Erat autem fenum multum in loco. Discubuerunt ergo viri numero quasi quinque milia.

11. Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

11. Accepit ergo panes Iesus et, cum gratias egisset, distribuit discumbentibus; similiter et ex piscibus, quantum volebant.

12. A kad se nasitiše, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

12. Ut autem impleti sunt, dicit discipulis suis: “Colligite, quae superaverunt, fragmenta, ne quid pereat”.

13. Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jeèmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

13. Collegerunt ergo et impleverunt duodecim cophinos fragmentorum ex quinque panibus hordeaceis, quae superfuerunt his, qui manducaverunt.

14. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus uèini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!"

14. Illi ergo homines, cum vidissent quod fecerat signum, dicebant: “Hic est vere propheta, qui venit in mundum!”.

15. Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se ponovno u goru, posve sam.

15. Iesus ergo, cum cognovisset quia venturi essent, ut raperent eum et facerent eum regem, secessit iterum in montem ipse solus.

16. Kad nasta veèer, siðoše njegovi uèenici k moru,

16. Ut autem sero factum est, descenderunt discipuli eius ad mare

17. uðoše u laðicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

17. et, cum ascendissent navem, veniebant trans mare in Capharnaum. Et tenebrae iam factae erant, et nondum venerat ad eos Iesus.

18. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

18. Mare autem, vento magno flante, exsurgebat.

19. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se laðici. Prestraše se,

19. Cum remigassent ergo quasi stadia viginti quinque aut triginta, vident Iesum ambulantem super mare et proximum navi fieri, et timuerunt.

20. a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

20. Ille autem dicit eis: “Ego sum, nolite timere!”.

21. Htjedoše ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo su se zaputili.

21. Volebant ergo accipere eum in navem, et statim fuit navis ad terram, in quam ibant.

22. Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna laðica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim uèenicima u laðicu, nego da oni odoše sami.

22. Altera die turba, quae stabat trans mare, vidit quia navicula alia non erat ibi, nisi una, et quia non introisset cum discipulis suis Iesus in navem, sed soli discipuli eius abiissent;

23. Iz Tiberijade pak stigoše druge laðice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

23. aliae supervenerunt naves a Tiberiade iuxta locum, ubi manducaverant panem, gratias agente Domino.

24. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika, uðu u laðice i odu u Kafarnaum tražeæi Isusa.

24. Cum ergo vidisset turba quia Iesus non esset ibi neque discipuli eius, ascenderunt ipsi naviculas et venerunt Capharnaum quaerentes Iesum.

25. Kad ga naðoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Uèitelju, kad si ovamo došao?"

25. Et cum invenissent eum trans mare, dixerunt ei: “Rabbi, quando huc venisti?”.

26. Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

26. Respondit eis Iesus et dixit: “Amen, amen dico vobis: Quaeritis me, non quia vidistis signa, sed quia manducastis ex panibus et saturati estis.

27. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog - opeèati."

27. Operamini non cibum, qui perit, sed cibum, qui permanet in vitam aeternam, quem Filius hominis vobis dabit; hunc enim Pater signavit Deus!”.

28. Rekoše mu dakle: "Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?"

28. Dixerunt ergo ad eum: “Quid faciemus, ut operemur opera Dei?”.

29. Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

29. Respondit Iesus et dixit eis: “Hoc est opus Dei, ut credatis in eum, quem misit ille”.

30. Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje èiniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

30. Dixerunt ergo ei: “Quod ergo tu facis signum, ut videamus et credamus tibi? Quid operaris?

31. Oèevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

31. Patres nostri manna manducaverunt in deserto, sicut scriptum est: “Panem de caelo dedit eis manducare””.

32. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

32. Dixit ergo eis Iesus: “Amen, amen dico vobis: Non Moyses dedit vobis panem de caelo, sed Pater meus dat vobis panem de caelo verum;

33. jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

33. panis enim Dei est, qui descendit de caelo et dat vitam mundo”.

34. Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

34. Dixerunt ergo ad eum: “Domine, semper da nobis panem hunc”.

35. Reèe im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neæe ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe ožednjeti nikada.

35. Dixit eis Iesus: “Ego sum panis vitae. Qui venit ad me, non esuriet; et, qui credit in me, non sitiet umquam.

36. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

36. Sed dixi vobis, quia et vidistis me et non creditis.

37. Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu izbaciti;

37. Omne, quod dat mihi Pater, ad me veniet; et eum, qui venit ad me, non eiciam foras,

38. jer siðoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

38. quia descendi de caelo, non ut faciam voluntatem meam sed voluntatem eius, qui misit me.

39. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

39. Haec est autem voluntas eius, qui misit me, ut omne, quod dedit mihi, non perdam ex eo, sed resuscitem illud in novissimo die.

40. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

40. Haec est enim voluntas Patris mei, ut omnis, qui videt Filium et credit in eum, habeat vitam aeternam; et resuscitabo ego eum in novissimo die”.

41. Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

41. Murmurabant ergo Iudaei de illo, quia dixisset: “Ego sum panis, qui de caelo descendi”,

42. Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

42. et dicebant: “Nonne hic est Iesus filius Ioseph, cuius nos novimus patrem et matrem? Quomodo dicit nunc: “De caelo descendi”?”.

43. Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom!

43. Respondit Iesus et dixit eis: “Nolite murmurare in invicem.

44. Nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

44. Nemo potest venire ad me, nisi Pater, qui misit me, traxerit eum; et ego resuscitabo eum in novissimo die.

45. Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Božji. Tko god èuje od Oca i pouèi se, dolazi k meni.

45. Est scriptum in Prophetis: “Et erunt omnes docibiles Dei “. Omnis, qui audivit a Patre et didicit, venit ad me.

46. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

46. Non quia Patrem vidit quisquam, nisi is qui est a Deo, hic vidit Patrem.

47. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vjeèni.

47. Amen, amen dico vobis: Qui credit, habet vitam aeternam.

48. Ja sam kruh života.

48. Ego sum panis vitae.

49. Oèevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

49. Patres vestri manducaverunt in deserto manna et mortui sunt.

50. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

50. Hic est panis de caelo descendens, ut, si quis ex ipso manducaverit, non moriatur.

51. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

51. Ego sum panis vivus, qui de caelo descendi. Si quis manducaverit ex hoc pane, vivet in aeternum; panis autem, quem ego dabo, caro mea est pro mundi vita”.

52. Židovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

52. Litigabant ergo Iudaei ad invicem dicentes: “Quomodo potest hic nobis carnem suam dare ad manducandum?”.

53. Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

53. Dixit ergo eis Iesus: “Amen, amen dico vobis: Nisi manducaveritis carnem Filii hominis et biberitis eius sanguinem, non habetis vitam in vobismetipsis.

54. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

54. Qui manducat meam carnem et bibit meum sanguinem, habet vitam aeternam; et ego resuscitabo eum in novissimo die.

55. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko.

55. Caro enim mea verus est cibus, et sanguis meus verus est potus.

56. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

56. Qui manducat meam carnem et bibit meum sanguinem, in me manet, et ego in illo.

57. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet æe po meni.

57. Sicut misit me vivens Pater, et ego vivo propter Patrem; et, qui manducat me, et ipse vivet propter me.

58. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše oèevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet æe uvijeke."

58. Hic est panis, qui de caelo descendit, non sicut manducaverunt patres et mortui sunt; qui manducat hunc panem, vivet in aeternum”.

59. To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu.

59. Haec dixit in synagoga docens in Capharnaum.

60. Mnogi od njegovih uèenika èuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

60. Multi ergo audientes ex discipulis eius dixerunt: “Durus est hic sermo! Quis potest eum audire?”.

61. A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju, reèe im: "Zar vas to sablažnjava?

61. Sciens autem Iesus apud semetipsum quia murmurarent de hoc discipuli eius, dixit eis: “Hoc vos scandalizat?

62. A što ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

62. Si ergo videritis Filium hominis ascendentem, ubi erat prius?

63. "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rijeèi koje sam vam govorio duh su i život su."

63. Spiritus est, qui vivificat, caro non prodest quidquam; verba, quae ego locutus sum vobis, Spiritus sunt et vita sunt.

64. "A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poèetka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati.

64. Sed sunt quidam ex vobis, qui non credunt”. Sciebat enim ab initio Iesus, qui essent non credentes, et quis traditurus esset eum.

65. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doæi k meni ako mu nije dano od Oca."

65. Et dicebat: “Propterea dixi vobis: Nemo potest venire ad me, nisi fuerit ei datum a Patre”.

66. Otada mnogi uèenici odstupiše, više nisu išli s njime.

66. Ex hoc multi discipulorum eius abierunt retro et iam non cum illo ambulabant.

67. Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otiæi?"

67. Dixit ergo Iesus ad Duodecim: “Numquid et vos vultis abire?”.

68. Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rijeèi života vjeènoga!

68. Respondit ei Simon Petrus: “Domine, ad quem ibimus? Verba vitae aeternae habes;

69. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

69. et nos credidimus et cognovimus quia tu es Sanctus Dei”.

70. Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ðavao."

70. Respondit eis Iesus: “Nonne ego vos Duodecim elegi? Et ex vobis unus Diabolus est”.

71. Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

71. Dicebat autem Iudam Simonis Iscariotis; hic enim erat traditurus eum, cum esset unus ex Duodecim.