Evanðelje po Ivanu, 11

1. Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

1. Erat autem quidam lan guens Lazarus a Bethania, de castello Mariae et Marthae sororis eius.

2. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašæu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.

2. Maria autem erat, quae unxit Dominum unguento et extersit pedes eius capillis suis, cuius frater Lazarus infirmabatur.

3. Sestre stoga poruèiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."

3. Miserunt ergo sorores ad eum dicentes: “Domine, ecce, quem amas, infirmatur”.

4. Èuvši to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

4. Audiens autem Iesus dixit: “Infirmitas haec non est ad mortem sed pro gloria Dei, ut glorificetur Filius Dei per eam”.

5. A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

5. Diligebat autem Iesus Martham et sororem eius et Lazarum.

6. Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

6. Ut ergo audivit quia infirmabatur, tunc quidem mansit in loco, in quo erat, duobus diebus;

7. Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!"

7. deinde post hoc dicit discipulis: “Eamus in Iudaeam iterum”.

8. Kažu mu uèenici: "Uèitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"

8. Dicunt ei discipuli: “Rabbi, nunc quaerebant te Iudaei lapidare, et iterum vadis illuc?”.

9. Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

9. Respondit Iesus: “Nonne duodecim horae sunt diei? Si quis ambulaverit in die, non offendit, quia lucem huius mundi videt;

10. Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu."

10. si quis autem ambulaverit in nocte, offendit, quia lux non est in eo”.

11. To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."

11. Haec ait et post hoc dicit eis: “Lazarus amicus noster dormit, sed vado, ut a somno exsuscitem eum”.

12. Rekoše mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe."

12. Dixerunt ergo ei discipuli: “Domine, si dormit, salvus erit”.

13. No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

13. Dixerat autem Iesus de morte eius, illi autem putaverunt quia de dormitione somni diceret.

14. Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro.

14. Tunc ergo dixit eis Iesus manifeste: “Lazarus mortuus est,

15. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poðimo k njemu!"

15. et gaudeo propter vos, ut credatis, quoniam non eram ibi; sed eamus ad eum”.

16. Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

16. Dixit ergo Thomas, qui dicitur Didymus, ad condiscipulos: “Eamus et nos, ut moriamur cum eo!”.

17. Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu.

17. Venit itaque Iesus et invenit eum quattuor dies iam in monumento habentem.

18. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

18. Erat autem Bethania iuxta Hierosolymam quasi stadiis quindecim.

19. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

19. Multi autem ex Iudaeis venerant ad Martham et Mariam, ut consolarentur eas de fratre.

20. Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala u kuæi.

20. Martha ergo ut audivit quia Iesus venit, occurrit illi; Maria autem domi sedebat.

21. Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

21. Dixit ergo Martha ad Iesum: “Domine, si fuisses hic, frater meus non esset mortuus!

22. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat æe ti."

22. Sed et nunc scio quia, quaecumque poposceris a Deo, dabit tibi Deus”.

23. Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!"

23. Dicit illi Iesus: “Resurget frater tuus”.

24. A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji dan."

24. Dicit ei Martha: “Scio quia resurget in resurrectione in novissimo die”.

25. Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet æe.

25. Dixit ei Iesus: “Ego sum resurrectio et vita. Qui credit in me, etsi mortuus fuerit, vivet;

26. I tko god živi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

26. et omnis, qui vivit et credit in me, non morietur in aeternum. Credis hoc?”.

27. Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

27. Ait illi: “Utique, Domine; ego credidi quia tu es Christus Filius Dei, qui in mundum venisti”.

28. Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj krišom: "Uèitelj je ovdje i zove te."

28. Et cum haec dixisset, abiit et vocavit Mariam sororem suam silentio dicens: “Magister adest et vocat te”.

29. A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu.

29. Illa autem ut audivit, surrexit cito et venit ad eum;

30. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

30. nondum enim venerat Iesus in castellum, sed erat adhuc in illo loco, ubi occurrerat ei Martha.

31. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, poðoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

31. Iudaei igitur, qui erant cum ea in domo et consolabantur eam, cum vidissent Mariam quia cito surrexit et exiit, secuti sunt eam putantes: “Vadit ad monumentum, ut ploret ibi”.

32. A kad Marija doðe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

32. Maria ergo, cum venisset ubi erat Iesus, videns eum cecidit ad pedes eius dicens ei: “Domine, si fuisses hic, non esset mortuus frater meus!”.

33. Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen

33. Iesus ergo, ut vidit eam plorantem et Iudaeos, qui venerant cum ea, plorantes, fremuit spiritu et turbavit seipsum

34. upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, doði i pogledaj!"

34. et dixit: “Ubi posuistis eum?”. Dicunt ei: “Domine, veni et vide”.

35. I zaplaka Isus.

35. Lacrimatus est Iesus.

36. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

36. Dicebant ergo Iudaei: “Ecce quomodo amabat eum!”.

37. A neki izmeðu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi, nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?"

37. Quidam autem dixerunt ex ipsis: “Non poterat hic, qui aperuit oculos caeci, facere, ut et hic non moreretur?”.

38. Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju navaljen kamen.

38. Iesus ergo rursum fremens in semetipso, venit ad monumentum; erat autem spelunca, et lapis superpositus erat ei.

39. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan."

39. Ait Iesus: “Tollite lapidem!”. Dicit ei Martha, soror eius, qui mortuus fuerat: “Domine, iam foetet; quatriduanus enim est!”.

40. Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet æeš slavu Božju?"

40. Dicit ei Iesus: “Nonne dixi tibi quoniam, si credideris, videbis gloriam Dei?”.

41. Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oèi i reèe: "Oèe, hvala ti što si me uslišao.

41. Tulerunt ergo lapidem. Iesus autem, elevatis sursum oculis, dixit: “Pater, gratias ago tibi quoniam audisti me.

42. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazoènog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."

42. Ego autem sciebam quia semper me audis, sed propter populum, qui circumstat, dixi, ut credant quia tu me misisti”.

43. Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

43. Et haec cum dixisset, voce magna clamavit: “Lazare, veni foras!”.

44. I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

44. Prodiit, qui fuerat mortuus, ligatus pedes et manus institis; et facies illius sudario erat ligata. Dicit Iesus eis: “Solvite eum et sinite eum abire”.

45. Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus uèini, povjerovaše u nj.

45. Multi ergo ex Iudaeis, qui venerant ad Mariam et viderant, quae fecit, crediderunt in eum;

46. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus uèini.

46. quidam autem ex ipsis abierunt ad pharisaeos et dixerunt eis, quae fecit Iesus.

47. Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazvaše Vijeæe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja.

47. Collegerunt ergo pontifices et pharisaei concilium et dicebant: “Quid facimus, quia hic homo multa signa facit?

48. Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

48. Si dimittimus eum sic, omnes credent in eum, et venient Romani et tollent nostrum et locum et gentem!”.

49. A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate.

49. Unus autem ex ipsis, Caiphas, cum esset pontifex anni illius, dixit eis: “Vos nescitis quidquam

50. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

50. nec cogitatis quia expedit vobis, ut unus moriatur homo pro populo, et non tota gens pereat!”.

51. To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

51. Hoc autem a semetipso non dixit; sed, cum esset pontifex anni illius, prophetavit quia Iesus moriturus erat pro gente

52. ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

52. et non tantum pro gente, sed et ut filios Dei, qui erant dispersi, congregaret in unum.

53. Toga dana dakle odluèe da ga ubiju.

53. Ab illo ergo die cogitaverunt, ut interficerent eum.

54. Zbog toga se Isus više nije javno kretao meðu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s uèenicima.

54. Iesus ergo iam non in palam ambulabat apud Iudaeos, sed abiit inde in regionem iuxta desertum, in civitatem, quae dicitur Ephraim, et ibi morabatur cum discipulis.

55. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðoše prije Pashe u Jeruzalem da se oèiste.

55. Proximum autem erat Pascha Iudaeorum, et ascenderunt multi Hierosolymam de regione ante Pascha, ut sanctificarent seipsos.

56. Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "Što vam se èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?"

56. Quaerebant ergo Iesum et colloquebantur ad invicem in templo stantes: “Quid videtur vobis? Numquid veniet ad diem festum?”.

57. A glavari sveæenièki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

57. Dederant autem pontifices et pharisaei mandatum, ut, si quis cognoverit, ubi sit, indicet, ut apprehendant eum.