1. “Irmãos e pais, ouvi o que vos tenho a dizer em minha defesa.”

1. "Braæo i oci, poslušajte što æu vam sad u svoju obranu reæi."

2. Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, escutaram-no com a maior atenção.

2. Kad èuše da im govori hebrejskim jezikom, još veæma utihnuše. On nastavi:

3. Continuou ele: “Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade, instruí-me aos pés de Gamaliel, em toda a observância da lei de nossos pais, partidário en­tusias­ta da causa de Deus como todos vós também o sois no dia de hoje.

3. "Ja sam Židov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.

4. Eu persegui de morte essa doutrina, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres.

4. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,

5. O sumo sacerdote e todo o conselho dos anciãos me são testemunhas. E foi deles que também recebi cartas para os irmãos de Damasco, para onde me dirigi, com o fim de prender os que lá se achassem e trazê-los a Jerusalém, para que fossem castigados.

5. kako mi to može posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

6. Ora, estando eu a caminho, e aproximando-me de Damasco, pelo meio-dia, de repente me cercou uma forte luz do céu.

6. "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.

7. Caí por terra e ouvi uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?

7. Sruših se na tlo i zaèuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'

8. Eu repliquei: Quem és tu, Senhor? A voz me disse: Eu sou Jesus de Nazaré, a quem tu persegues.

8. Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin koga ti progoniš.'

9. Os meus companheiros viram a luz, mas não ouviram a voz de quem falava.

9. Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne èuše glasa Onoga koji mi govoraše.

10. Então, eu disse: Senhor, que devo fazer? E o Senhor me respondeu: Levanta-te, vai a Damasco e lá te será dito tudo o que deves fazer.

10. Rekoh nato: 'Što mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani, poði u Damask i ondje æe ti se reæi što ti je odreðeno uèiniti.'

11. Como eu não pudesse ver por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos meus companheiros, cheguei a Damasco.

11. Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."

12. Um certo Ananias, homem piedoso e observador da Lei, muito bem conceituado entre todos os judeus daquela cidade,

12. "Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -

13. veio ter comigo e disse-me: Irmão Saulo, recobra a tua vista. Naquela mesma hora pude enxergá-lo.

13. doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj èas zagledah u nj.

14. Continuou ele: O Deus de nossos pais te predes­tinou para que conhecesses a sua vontade, visses o Justo e ouvisses a palavra da sua boca,*

14. A on æe: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i èuješ glas iz usta njegovih

15. pois lhe serás, diante de todos os homens, testemunha das coisas que tens visto e ouvido.

15. jer bit æeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i èuo.

16. E agora, por que tardas? Levanta-te. Recebe o batismo e purifica-te dos teus pecados, invocando o seu nome.

16. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuæi Ime njegovo!'"

17. Voltei para Jerusalém e, orando no templo, fui arrebatado em êxtase.

17. "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos

18. E vi Jesus que me dizia: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.

18. i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izaði iz Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.'

19. Eu repliquei: Senhor, eles sabem que eu encarcerava e açoitava com varas nas sinagogas os que creem em ti.

19. Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao po sinagogama one koji vjeruju u te.

20. E quando se derramou o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu estava presente, consentia nisso e guardava os mantos dos que o matavam.

20. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.'

21. Mas ele me respondeu: Vai, porque eu te enviarei para longe, às nações...”.

21. Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!'

22. Haviam-no escutado até essa palavra. Então, levantaram a voz: “Tira do mundo esse homem! Não é digno de viver!”.

22. Slušali su ga sve do te rijeèi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"

23. Como vocife­rassem, arrojassem de si as vestes e lançassem pó ao ar,

23. Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,

24. o tribuno mandou recolhê-lo à cidadela, açoitá-lo e submetê-lo a torturas, para saber por que causa clamavam assim contra ele.

24. zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vièu protiv njega.

25. Quando o iam amarrando com a correia, Paulo perguntou a um centurião que estava presente: “É permitido açoitar um cidadão romano que nem sequer foi julgado?”.

25. Kad ga remenjem rastegoše, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga graðanina, i još neosuðena, smijete bièevati?"

26. Ao ouvir isso, o centurião foi ter com o tribuno e avisou-o: “Que vais fazer? Este homem é cidadão romano”.

26. Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!"

27. Veio o tribuno e perguntou-lhe: “Dize-me, és romano?” – “Sim”, res­pondeu-lhe.

27. Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."

28. O tribuno replicou: “Eu adquiri este direito de cidadão por grande soma de dinheiro.” Paulo respondeu: “Pois eu o sou de nascimento.

28. Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio."

29. Apartaram-se então dele os que iam torturá-lo. O tribuno alarmou-se porque o mandara acorrentar, sendo ele um cidadão romano.

29. Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisuænik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.

30. No dia seguinte, querendo saber com mais exatidão de que os judeus o acusavam, soltou-o e ordenou que se reunissem os sumos sacerdotes e todo o Grande Conselho. Trouxe Paulo e o mandou comparecer diante deles.

30. Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih.

Bíblia Ave Maria - Todos os direitos reservados.





Jesus lhe quer bem, da maneira que só Ele sabe amar.” São Padre Pio de Pietrelcina