Katolicka Biblia
 

Evanðelje po Marku, 11

11. I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju.

Wersety związane z Evanðelje po Marku, 11:

Markovo poglavlje 11. opisuje Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem montiran na magarca, a gužve su ga pozdravljale s palminim granama i objesili ga poput Mesije. Također pripovijeda priču u kojoj Isus psuje smokvu koja nije imala plodove i protjera Vendine hrama. Tada Isus uči o vjeri i molitvi i govori o oprostu.

2 Ljetopisa 7:14: "A ako se moji ljudi, koji se nazivaju mojim imenom, ponizno se ponižavaju, mole i traže moje lice, i pretvaram se s njihovih zlih načina, tada ću čuti s neba i oprostiti svoje grijehe i i oprostiti svoje grijehe, i Izliječit ću vašu zemlju. " Ovaj stih govori o važnosti molitve, poniznosti i pokajanja, a koje su teme Isus naglašeni u Marku 11.

Matej 21:22: "I sve što tražite u molitvi, vjerujući, dobit ćete ga." Ovaj stih naglašava važnost vjere u molitvi, temu koju se Isus obraća u Marku 11:23-24.

Izaija 56:7: "Dovest ću ih na svetu goru i radujem se svojoj kući molitve; njihova izgorjela ponuda i njihove žrtve bit će prihvaćene na mom oltaru; jer će se moja kuća nazvati Molitvenom Kućom molitve narodi. " Ovaj stih govori o važnosti hrama kao mjesta molitve i štovanja, temi koja je relevantna za priču u kojoj Isus protjera hram vendine u Marku 11.

Ivan 15:7: "Ako ostaneš u meni, a moje riječi ostaju u vama, pitat ćete što god hoćete i učinit ćete vas." Ovaj stih govori o važnosti preostalih u Isusu i praćenju njegovih učenja, tako da su odgovorene naše molitve, tema koja je relevantna za Isusove lekcije o vjeri i molitvi u Marku 11.

Matej 6:14-15: "Jer ako oprostite svoje prekršaje ljudima, vaš nebeski Otac će vam oprostiti, ali ne oprostite svojim uvredama muškarcima, vaš otac neće oprostiti vaše uvrede." Ovaj stih govori o važnosti oproštenja, temi koju Isus spominje u Marku 11:25-26, kada podučava da moramo oprostiti drugima kako bi nam Bog mogao oprostiti.





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina