Prva knjiga o kraljevima, 2

1. Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:

1. Appropinquaverant autem dies David ut moreretur, praecepit que Salomoni filio suo dicens:

2. "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom!

2. “Ego ingredior viam universae terrae; confortare et esto vir

3. Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;

3. et observa decreta Domini Dei tui, ut ambules in viis eius et custodias statuta eius et praecepta eius et iudicia et testimonia, sicut scriptum est in lege Moysi, ut prospere agas in universis, quae facis et quocumque te verteris;

4. da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'

4. ut confirmet Dominus sermonem suum, quem locutus est de me dicens: “Si custodierint filii tui viam suam et ambulaverint coram me in veritate, in omni corde suo et in omni anima sua, non auferetur tibi vir de solio Israel”.

5. I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim.

5. Tu quoque nosti, quae fecerit mihi Ioab filius Sarviae, quae fecerit duobus principibus exercitus Israel, Abner filio Ner et Amasae filio Iether, quos occidit; et effudit sanguinem belli in pace et posuit cruorem proelii in balteo suo, qui erat circa lumbos eius, et in calceamento suo, quod erat in pedibus eius.

6. Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju.

6. Facies ergo iuxta sapientiam tuam et non deduces canitiem eius pacifice ad inferos.

7. A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.

7. Sed filiis Berzellai Galaaditis reddes gratiam, eruntque comedentes in mensa tua; occurrerunt enim mihi, quando fugiebam a facie Absalom fratris tui.

8. Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.'

8. Habes quoque apud te Semei filium Gera de Beniamin de Bahurim, qui maledixit mihi maledictione pessima, quando ibam ad Mahanaim; sed quia descendit mihi in occursum ad Iordanem, et iuravi ei per Dominum dicens: Non te interficiam gladio.

9. Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."

9. Tu noli pati esse eum innoxium; vir autem sapiens es et scies, quae facias ei deducesque canos eius cum sanguine ad infernum”.

10. I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.

10. Dormivit igitur David cum patribus suis et sepultus est in civitate David.

11. David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

11. Dies autem, quibus regnavit David super Israel, quadraginta anni sunt: in Hebron regnavit septem annis, in Ierusalem triginta tribus.

12. Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti.

12. Salomon autem sedit super thronum David patris sui, et firmatum est regnum eius nimis.

13. Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je."

13. Et ingressus est Adonias filius Haggith ad Bethsabee matrem Salomonis, quae dixit ei: “Pacificusne ingressus tuus?”. Qui respondit: “Pacificus”.

14. I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori."

14. Addiditque: “Sermo mihi est ad te”. Cui ait: “Loquere”. Et ille:

15. Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.

15. “Tu, inquit, nosti quia meum erat regnum, et me proposuerat omnis Israel sibi in regem, sed translatum est regnum et factum est fratris mei; a Domino enim constitutum est ei.

16. Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori."

16. Nunc ergo petitionem unam deprecor a te; ne confundas faciem meam”. Quae dixit ad eum: “Loquere”.

17. A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"

17. Et ille ait: “Precor, ut dicas Salomoni regi — neque enim negare tibi quidquam potest — ut det mihi Abisag Sunamitin uxorem”.

18. A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi."

18. Et ait Bethsabee: “Bene, ego loquar pro te regi”.

19. Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.

19. Venit ergo Bethsabee ad regem Salomonem, ut loqueretur ei pro Adonia. Et surrexit rex in occursum eius adoravitque eam et sedit super thronum suum; positus quoque est thronus matri regis, quae sedit ad dexteram eius.

20. Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti."

20. Dixitque ei: “Petitionem unam parvulam ego deprecor a te; ne confundas faciem meam”. Dixit ei rex: “Pete, mater mi, neque enim fas est, ut avertam faciem tuam”.

21. Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu."

21. Quae ait: “Detur Abisag Sunamitis Adoniae fratri tuo uxor”.

22. Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"

22. Responditque rex Salomon et dixit matri suae: “Quare postulas Abisag Sunamitin Adoniae? Postula ei et regnum! Ipse est enim frater meus maior me et habet Abiathar sacerdotem et Ioab filium Sarviae”.

23. Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!

23. Iuravit itaque rex Salomon per Dominum dicens: “Haec faciat mihi Deus et haec addat, certe contra animam suam locutus est Adonias verbum hoc.

24. Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti."

24. Et nunc, vivit Dominus, qui firmavit me et collocavit me super solium David patris mei et qui fecit mihi domum, sicut locutus est, certe hodie occidetur Adonias”.

25. I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.

25. Misitque rex Salomon per manum Banaiae filii Ioiadae, qui interfecit eum, et mortuus est.

26. Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."

26. Abiathar quoque sacerdoti dixit rex: “Vade in Anathoth ad agrum tuum; es quidem vir mortis, sed hodie te non interficiam, quia portasti arcam Domini Dei coram David patre meo et sustinuisti laborem in omnibus, in quibus laboravit pater meus”.

27. I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.

27. Eiecit ergo Salomon Abiathar, ut non esset sacerdos Domini, ut impleretur sermo Domini, quem locutus est super domum Heli in Silo.

28. Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.

28. Venit autem nuntius ad Ioab. Ioab autem declinaverat post Adoniam, cum post Absalom non declinasset; fugit ergo Ioab in tabernaculum Domini et apprehendit cornua altaris.

29. I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"

29. Nuntiatumque est regi Salomoni, quod fugisset Ioab in tabernaculum Domini et esset iuxta altare; misitque Salomon Banaiam filium Ioiadae dicens: “Vade, interfice eum!”.

30. Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio."

30. Venit Banaias ad tabernaculum Domini et dixit ei: “Haec dicit rex: Egredere!”. Qui ait: “Non egrediar, sed hic moriar”. Renuntiavit Banaias regi sermonem dicens: “Haec locutus est Ioab et haec respondit mihi”.

31. Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.

31. Dixitque ei rex: “Fac, sicut locutus est, et interfice eum et sepeli; et amovebis sanguinem innocentem, qui effusus est a Ioab, a me et a domo patris mei.

32. Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.

32. Et reddet Dominus sanguinem eius super caput eius, quia interfecit duos viros iustos melioresque se et occidit eos gladio, patre meo David ignorante: Abner filium Ner principem militiae Israel et Amasam filium Iether principem exercitus Iudae.

33. Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."

33. Et revertetur sanguis illorum in caput Ioab et in caput seminis eius in sempiternum; David autem et semini eius et domui et throno illius sit pax usque in aeternum a Domino”.

34. I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.

34. Ascendit itaque Banaias filius Ioiadae et aggressus eum interfecit; sepultusque est in domo sua in deserto.

35. Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka.

35. Et constituit rex Banaiam filium Ioiadae pro eo super exercitum et Sadoc sacerdotem posuit pro Abiathar.

36. Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.

36. Misit quoque rex et vocavit Semei dixitque ei: “Aedifica tibi domum in Ierusalem et habita ibi et non egredieris inde huc atque illuc;

37. Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."

37. quacumque autem die egressus fueris et transieris torrentem Cedron, scito te interficiendum; sanguis tuus erit super caput tuum”.

38. Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.

38. Dixitque Semei regi: “Bonus sermo; sicut locutus est dominus meus rex, sic faciet servus tuus”. Habitavit itaque Semei in Ierusalem diebus multis.

39. Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu."

39. Factum est autem post annos tres, ut fugerent duo servi Semei ad Achis filium Maacha regem Geth; nuntiatumque est Semei quod servi eius essent in Geth.

40. Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.

40. Et surrexit Semei et stravit asinum suum ivitque in Geth ad Achis ad requirendos servos suos et adduxit eos de Geth.

41. I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."

41. Nuntiatum est autem Salomoni quod isset Semei in Geth de Ierusalem et redisset.

42. Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.'

42. Et mittens vocavit eum dixitque illi: “Nonne testificatus sum tibi per Dominum et praedixi tibi: Quacumque die egressus ieris huc et illuc, scito te esse moriturum? Et respondisti mihi “Bonus sermo; audivi”.

43. Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"

43. Quare ergo non custodisti iusiurandum Domini et praeceptum, quod praeceperam tibi?”.

44. Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu.

44. Dixitque rex ad Semei: “Tu nosti omne malum, cuius tibi conscium est cor tuum, quod fecisti David patri meo; reddit Dominus malitiam tuam in caput tuum.

45. A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka."

45. Et rex Salomon benedictus, et thronus David erit stabilis coram Domino usque in sempiternum”.

46. I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

46. Iussit itaque rex Banaiae filio Ioiadae, qui egressus percussit eum, et mortuus est. Confirmatum est igitur regnum in manu Salomonis.