Druga knjiga o Samuelu, 1

1. Poslije Šaulove smrti David se vratio kuæi pobijedivši Amaleèane. Dva je dana proveo u Siklagu.

1. Factum est autem, postquam mortuus est Saul, ut David re verteretur a caede Amalec et maneret in Siceleg dies duos.

2. Treæega dana doðe neki èovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.

2. In die autem tertia apparuit homo veniens de castris Saul veste conscissa et pulvere aspersus caput; et, ut venit ad David, cecidit super faciem suam et adoravit.

3. David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora."

3. Dixitque ad eum David: “Unde venis?”. Qui ait ad eum: “De castris Israel fugi”.

4. A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan."

4. Et dixit ad eum David: “Quid enim factum est? Indica mihi”. Qui ait: “Fugit populus ex proelio, et multi corruentes e populo mortui sunt; sed et Saul et Ionathan filius eius interierunt”.

5. Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?"

5. Dixitque David ad adulescentem, qui nuntiabat ei: “Unde scis quia mortuus est Saul et Ionathan filius eius?”.

6. A mladi glasonoša odgovori: "Sluèajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.

6. Et ait adulescens, qui narrabat ei: “Casu veni in montem Gelboe, et Saul incumbebat super hastam suam. Porro currus et equites appropinquabant ei,

7. Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'

7. et conversus post tergum suum vidensque me vocavit. Cui cum respondissem: Adsum,

8. I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.'

8. dixit mihi: “Quisnam es tu?”. Et dixi ad eum: Amalecites ego sum.

9. Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grè, a duša je još sva u meni!'

9. Et locutus est mihi: “Sta super me et interfice me, quoniam tenent me angustiae, et adhuc tota anima mea in me est”.

10. Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru."

10. Stansque super eum occidi illum; sciebam enim quod vivere non poterat post ruinam. Et tuli diadema, quod erat in capite eius, et armillam de brachio illius et attuli ad te dominum meum huc”.

11. Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.

11. Apprehendens autem David vestimenta sua scidit omnesque viri, qui erant cum eo;

12. I naricali su, plakali i postili do veèera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od maèa.

12. et planxerunt et fleverunt et ieiunaverunt usque ad vesperam super Saul et super Ionathan filium eius et super populum Domini et super domum Israel, quod corruissent gladio.

13. Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amaleèanina."

13. Dixitque David ad iuvenem, qui nuntiaverat ei: “Unde es?”. Qui respondit: “Filius hominis advenae Amalecitae ego sum”.

14. Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?"

14. Et ait ad eum David: “Quare non timuisti mittere manum tuam, ut occideres christum Domini?”.

15. I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.

15. Vocansque David unum de pueris ait: “Accedens irrue in eum”. Qui percussit illum, et mortuus est.

16. A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"

16. Et ait ad eum David: “Sanguis tuus super caput tuum; os enim tuum locutum est adversum te dicens: “Ego interfeci christum Domini””.

17. Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.

17. Planxit autem David planctum huiuscemodi super Saul et super Ionathan filium eius;

18. Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David reèe:

18. et praecepit, ut docerent filios Iudae canticum Arcus, sicut scriptum est in libro Iusti, et ait:

19. "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!

19. “Incliti, o Israel, super montes tuos interfecti, quomodo ceciderunt fortes!

20. O porazu vi u Gatu ne prièajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kæeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne klièu nevjernièke.

20. Nolite annuntiare in Geth neque annuntietis in compitis Ascalonis, ne forte laetentur filiae Philisthim, ne exsultent filiae incircumcisorum.

21. O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraæala rod za sjeme, jer kod vas je osramoæen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,

21. Montes Gelboe, nec ros nec pluviae veniant super vos, neque sint agri oblationum! Quia ibi abiectus est clipeus fortium, clipeus Saul, quasi non esset unctus oleo.

22. nego krvlju ranjenika, mašæu palih! Luk Jonate nikad nije promašio, maè Šaulov nikad bezuspješan bio!

22. A sanguine interfectorum, ab adipe fortium arcus Ionathan numquam rediit retrorsum, et gladius Saul non est reversus inanis.

23. Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jaèi!

23. Saul et Ionathan amabiles et decori in vita sua, in morte quoque non sunt divisi, aquilis velociores, leonibus fortiores.

24. Za Šaulom sad plaèite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prièvršæivo.

24. Filiae Israel, super Saul flete, qui vestiebat vos coccino in deliciis, qui praebebat ornamenta aurea cultui vestro.

25. Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!

25. Quomodo ceciderunt fortes in proelio! Ionathan in excelsis tuis occisus est.

26. Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske èudesnija.

26. Doleo super te, frater mi Ionathan, suavis nimis mihi; mirabilis amor tuus mihi super amorem mulierum.

27. Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!"

27. Quomodo ceciderunt fortes, et perierunt arma bellica!”.