Druga knjiga o Makabejcima, 9
1. U isto se vrijeme Antioh sramotno vraæao iz perzijskih krajeva.
1. Eodem autem tempore Anti ochus inhoneste revertebatur de regionibus circa Persidem.
2. Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljaèkati hram i zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaèiti.
2. Intraverat enim in eam, quae dicitur Persepolis, et tentavit exspoliare templum et civitatem opprimere; quapropter, multitudine ad armorum auxilium concurrente, in fugam versi sunt; et contigit ut Antiochus in fugam versus ab indigenis turpiter rediret.
3. Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima.
3. Et cum esset circa Ecbatana, nuntiata sunt ea, quae erga Nicanorem et Timotheum gesta sunt.
4. Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaèu kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, židovsko groblje."
4. Elatus autem ira arbitrabatur se etiam iniuriam illorum, qui se fugaverant, in Iudaeos retorquere; ideoque iussit, ut auriga sine intermissione iter perficeret, caelesti iam eum comitante iudicio. Ita enim superbe locutus erat: “Congeriem sepulcri Iudaeorum Hierosolymam faciam, cum venero illo”.
5. Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i nevidljivom bolešæu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi.
5. Sed qui universa conspicit, Dominus, Deus Israel, percussit eum insanabili et invisibili plaga; et continuo ut is finivit sermonem, apprehendit eum dolor dirus viscerum et amara internorum tormenta,
6. Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neèuvene muke.
6. perquam iuste, quippe qui multis et novis cruciatibus aliorum torserat viscera.
7. On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajuæi plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poišèaši sve udove na tijelu.
7. Ille vero nullo modo ab arrogantia cessabat; super hoc autem superbia repletus erat, ignem spirans animo in Iudaeos et praecipiens iter accelerari. Contigit autem, ut et ille caderet de curru, qui ferebatur impetu, et gravi lapsu corruens in omnibus corporis membris vexaretur.
8. On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Božja sila,
8. Isque, qui nuper videbatur fluctibus maris imperare propter super hominem iactantiam et in statera montium altitudines appendere, humiliatus ad terram in gestatorio portabatur manifestam Dei virtutem omnibus ostendens,
9. jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gaðenje u svoj vojsci.
9. ita ut de oculis impii vermes scaturirent, ac viventis in doloribus et maeroribus carnes eius diffluerent, illiusque odore totus exercitus gravaretur propter putredinem.
10. Malo prije mišljaše da dohvaæa nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti.
10. Et qui paulo ante sidera caeli contingere se arbitrabatur, eum nemo poterat propter intolerabilem foetoris gravitatem portare.
11. Istom sada, sav skršen bolima, poèe popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od èasa do èasa poveæavale boli.
11. Hinc igitur coepit multum superbiae deponere confractus et ad agnitionem venire divina plaga, per momenta doloribus extensus.
12. Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaèuje!"
12. Et, cum nec ipse foetorem suum ferre posset, ita ait: “Iustum est subditum esse Deo et mortalem non superbe sentire”.
13. Ali taj se zloèinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja.
13. Orabat autem hic scelestus Dominum, ei non amplius miserturum, ita dicens:
14. Obeæavao je da æe Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;
14. sanctam quidem civitatem, ad quam festinans veniebat, ut eam solo aequalem faceret ac sepulcrum congestorum strueret, liberam ostendere;
15. da æe s Atenjanima izjednaèiti sve Židove, koje inaèe nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;
15. Iudaeos autem, quos decreverat nec sepultura quidem se dignos habiturum, sed avibus devorandos cum parvulis se feris proiecturum, omnes hos aequales Atheniensibus facturum;
16. da æe najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da æe mu mnogostruko vratiti sve sveto posuðe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;
16. templum vero sanctum, quod prius exspoliaverat, pulcherrimis donis ornaturum et sacra vasa multiplicia cuncta se redditurum, et pertinentes ad sacrificia sumptus de redditibus suis praestaturum;
17. i napokon da æe i sam postati Židov i da æe krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoæ.
17. super haec autem et Iudaeum se futurum et omnem locum habitabilem perambulaturum praedicantem Dei potestatem.
18. Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako:
18. Sed omnino non cessantibus doloribus — supervenerat enim in eum iustum Dei iudicium — semetipsum desperans scripsit ad Iudaeos hanc infra rescriptam epistulam modum deprecationis habentem, haec continentem:
19. "Odliènim graðanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeæi im zdravlje i dobru sreæu!
19. “Optimis civibus Iudaeis plurimam salutem et bene valere et esse felices, rex et dux Antiochus.
20. Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo
20. Si bene valetis et filii vestri, et res vestrae ex sententia sunt vobis, precans refero quidem Deo maximam gratiam, in caelum spem habens;
21. rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opæe dobro.
21. ego vero in infirmitate constitutus eram, vestri autem honoris et benevolentiae memineram cum affectione. Reversus de Persidis locis et in infirmitatem incidens molestiam habentem, necessarium duxi pro communi omnium securitate curam habere.
22. Ne oèajavam zbog svog stanja nego se èvrsto nadam da æu se iz bolesti izvuæi.
22. Non desperans memetipsum, sed spem multam habens effugiendi infirmitatem,
23. Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika,
23. respiciens autem quod et pater meus, quibus temporibus in superiora loca duxit exercitum, ostendit, qui susciperet principatum;
24. da se, bude li neoèekivanih dogaðaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajuæi kome je on prepustio upravu poslovima.
24. ut, si quid contrarium accideret aut etiam quid difficile nuntiaretur, scientes hi, qui circa regionem erant, cui esset rerum summa derelicta, non turbarentur.
25. Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i èekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam veæ više puta, polazeæi u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuèio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo.
25. Ad haec autem considerans de proximo potentes et vicinos regno temporibus insidiantes et eventum exspectantes, designavi filium Antiochum regem, quem saepe recurrens in superiora regna plurimis vestrum committebam et commendabam; et scripsi ad eum, quae subiecta sunt.
26. Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroèinstava koje sam vam svima pojedinaèno uèinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni saèuvate i prema mome sinu.
26. Oro itaque vos et peto memores beneficiorum publice et privatim, ut unusquisque conservet hanc, quam habetis benevolentiam in me et in filium.
27. Zaista sam uvjeren da æe on savjesno slijediti moje nakane i blago i èovjekoljubivo postupati s vama."
27. Confido enim eum modeste et humane, sequentem propositum meum, vobiscum acturum”.
28. Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuðoj zemlji, u pustim planinama završio život.
28. Igitur homicida et blasphemus pessima perpessus, ut ipse alios tractaverat, peregre in montibus miserabili obitu vita functus est.
29. Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.
29. Transferebat autem corpus Philippus collactaneus eius, qui etiam metuens filium Antiochi ad Ptolemaeum Philometorem in Aegyptum se contulit.
