Druga knjiga o Makabejcima, 7

1. Uhvatiše tako i sedmoricu braæe zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bièevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.

1. Contigit autem et septem fra tres una cum matre apprehen sos compelli a rege attingere contra fas carnes porcinas, flagris et nervis cruciatos.

2. Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije æemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!"

2. Unus autem ex illis exstans prior locutor sic ait: “Quid es quaesiturus, et quid vis discere a nobis? Parati sumus mori magis quam patrias leges praevaricari”.

3. Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi.

3. Iratus itaque rex iussit sartagines et ollas succendi.

4. Kad ih užariše, zapovjedi da se, naoèigled ostale braæe i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi.

4. Quibus statim succensis, iussit ei, qui prior illorum fuerat locutus, amputari linguam et, cute capitis abstracta, summas quoque manus et pedes ei praescindi, ceteris eius fratribus et matre inspicientibus.

5. Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junaèki umru.

5. Et cum iam per omnia inutilis factus esset, iussit eum igne admoveri adhuc spirantem et torreri in sartagine. Cum autem vapor sartaginis diu diffunderetur, ceteri una cum matre invicem se hortabantur mori fortiter ita dicentes:

6. "Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista æe nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja sveèano svjedoèi: 'I svojim æu se slugama smilovati.'"

6. “Dominus Deus aspicit et veritate in nobis consolatur, quemadmodum per personam contestantis cantici declaravit Moyses: “Et in servis suis consolabitur””.

7. Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na muèenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoæeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmuèimo tijelo?"

7. Mortuo itaque illo primo hoc modo, sequentem deducebant ad illudendum; et cute capitis eius cum capillis abstracta, interrogabant, si manducaret prius quam toto corpore per membra singula puniretur.

8. On odgovori jezikom svojih otaca: "Neæu!" Zato su i njega podvrgli muèenju kao i prvog.

8. At ille respondens patria voce dixit: “Non faciam”. Propter quod et iste, sequenti loco, tormenta suscepit sicut primus.

9. Izdišuæi reèe: "Ti nam, zlikovèe, oduzimaš sadašnji život, ali æe nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vjeèni."

9. Et in ultimo spiritu constitutus, sic ait: “Tu quidem, scelestissime, de praesenti vita nos perdis; sed rex mundi defunctos nos pro suis legibus in aeternam vitae resurrectionem suscitabit”.

10. Poslije njega muèili su treæega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke.

10. Post hunc tertius illudebatur; et linguam postulatus cito protulit et manus constanter extendit

11. Junaèki reèe: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da æu ih od njega natrag dobiti."

11. et fortiter ait: “E caelo ista possideo et propter illius leges haec ipsa despicio et ab ipso rursus me ea recepturum spero”,

12. I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladiæa koji je prezirao muke.

12. ita ut rex et, qui cum ipso erant, mirarentur adulescentis animum, quomodo pro nihilo duceret cruciatus.

13. Kad je taj preminuo, podvrgli su èetvrtoga istim mukama.

13. Et hoc ita defuncto, quartum vexabant similiter torquentes;

14. Prije nego što je izdahnuo, reèe ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u èvrstoj nadi koju ima od Boga: da æe ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuæa na život!"

14. et, cum iam esset ad mortem, sic ait: “Potius est ab hominibus morti datos spem exspectare a Deo, iterum ab ipso resuscitandos; tibi enim resurrectio ad vitam non erit”.

15. Zatim dovedoše petoga i stadoše ga muèiti.

15. Et deinceps quintum, cum admovissent, vexabant;

16. On upilji oèi u kralja i reèe: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoæeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio!

16. at ille respiciens in eum dixit: “Potestatem inter homines habens, cum sis corruptibilis, facis, quod vis; noli autem putare genus nostrum a Deo esse derelictum;

17. Samo èekaj, veæ æeš vidjeti njegovu veliku moæ: muèit æe on tebe i tvoje sjeme!"

17. tu autem patienter sustine et videbis maiestatem virtutis ipsius, qualiter te et semen tuum torquebit”.

18. Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reèe: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota.

18. Post hunc ducebant sextum, et is mori incipiens ait: “Noli frustra errare; nos enim propter nosmetipsos haec patimur peccantes in Deum nostrum, et digna admiratione facta sunt in nobis:

19. Ali nemoj misliti da æeš izbjeæi kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga."

19. tu autem ne existimes tibi impune futurum, quod contra Deum pugnare tentaveris”.

20. Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina.

20. Supra modum autem mater mirabilis et bona memoria digna, quae pereuntes septem filios sub unius diei tempore conspiciens bono animo ferebat propter spem, quam in Dominum habebat.

21. Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeæaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošæu.

21. Singulos illorum hortabatur voce patria, forti repleta sensu et femineam cogitationem masculino excitans animo, dicens ad eos:

22. Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila.

22. “Nescio qualiter in utero meo apparuistis neque ego spiritum et vitam donavi vobis et singulorum vestrorum compagem non sum ego modulata;

23. Zato æe vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poèetak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima."

23. sed enim mundi creator, qui formavit hominis nativitatem quique omnium invenit originem, et spiritum et vitam vobis iterum cum misericordia reddet, sicut nunc vosmetipsos despicitis propter leges eius”.

24. Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rijeèima nazrijevao porugu. Kako je najmlaði još živio, on ga poèe ne samo rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja.

24. Antiochus autem contemni se arbitratus, simul et exprobrantem dedignans vocem, cum adhuc adulescentior superesset, non solum verbis hortabatur, sed et cum iuramento affirmabat se divitem simul et beatum facturum, translatum a patriis legibus, et amicum habiturum et officia ei crediturum.

25. Kako mladiæ za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiæu savjetuje da sebi spasi život.

25. Sed ad haec cum adulescens nequaquam intenderet, vocavit rex matrem et suadebat ei, ut adulescenti fieret suasor in salutem.

26. Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.

26. Cum autem multis eam verbis esset hortatus, promisit suasuram se filio.

27. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuæi okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila.

27. Itaque inclinata ad illum, irridens crudelem tyrannum sic ait patria voce: “Fili, miserere mei, quae te in utero novem mensibus portavi et lac triennio dedi et alui et in aetatem istam perduxi et nutricem me tibi exhibui.

28. Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog naèinio ni od èega i da je tako nastao i ljudski rod.

28. Peto, nate, ut aspicias ad caelum et terram et quae in ipsis sunt, universa videns intellegas quia non ex his, quae erant, fecit illa Deus; et hominum genus ita fit.

29. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braæe i prihvati smrt, da te s tvojom braæom u vrijeme milosti opet naðem!"

29. Ne timeas carnificem istum, sed dignus fratribus tuis effectus suscipe mortem, ut in illa miseratione cum fratribus tuis te recipiam”.

30. Tek što je svoje dorekla, mladiæ reèe: "Što èekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije.

30. Cum haec illa adhuc diceret, ait adulescens: “Quem sustinetis? Non oboedio praecepto regis, sed obtempero praecepto legis, quae data est patribus nostris per Moysen.

31. A ti, zaèetnièe svake zloæe protiv Hebreja, nipošto neæeš izbjeæi ruci Božjoj.

31. Tu vero, qui inventor omnis malitiae factus es in Hebraeos, non effugies manus Dei.

32. Mi trpimo zbog svojih grijeha.

32. Nos enim pro peccatis nostris haec patimur;

33. Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouèi, on æe se opet i pomiriti sa svojim slugama.

33. et si nobis propter increpationem et correptionem ille vivens Dominus noster modicum iratus est, sed iterum reconciliabitur servis suis.

34. A ti, bezbožnièe, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižuæi ruku protiv sinova Neba,

34. Tu autem, o sceleste et omnium hominum flagitiosissime, noli frustra extolli elatus vanis spebus, in filios caeli levata manu;

35. jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.

35. nondum enim omnipotentis atque intuitoris Dei iudicium effugisti.

36. Naša braæa, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti æeš veæ na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost.

36. Nam fratres nostri, modico nunc dolore sustentato, sub Dei testamentum aeternae vitae reciderunt; tu vero iudicio Dei iustas superbiae tuae poenas exsolves.

37. Ja sa svojom braæom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bièevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini.

37. Ego autem, sicut et fratres mei, et corpus et animam trado pro patriis legibus, invocans Deum maturius genti nostrae propitium fieri, teque cum tormentis et verberibus confiteri quod ipse est Deus solus;

38. Neka se napokon na meni i na mojoj braæi zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod."

38. in me vero et in fratribus meis restitit Omnipotentis ira, quae super omne genus nostrum iuste superducta est”.

39. Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjeæao tu porugu.

39. Tunc rex accensus ira in hunc super omnes crudelius desaevit, indigne ferens se derisum.

40. Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina.

40. Et hic itaque mundus obiit per omnia in Domino confidens.

41. Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.

41. Novissima autem post filios et mater consumpta est.

42. Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.

42. Igitur de sacrificiis et de nimiis crudelitatibus satis sit dictum.