Druga knjiga o Makabejcima, 11

1. Malo zatim kraljev skrbnik i roðak Lizija, koji je bio na èelu državnih poslova, vrlo teško podnoseæi posljednje dogaðaje,

1. Sed parvo prorsus post tem pore, Lysias procurator regis et propinquus ac negotiorum praepositus graviter ferens de his, quae acciderant,

2. skupi kojih osamdeset tisuæa pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad uèini grèkim naseljem

2. congregatis octoginta milibus et equitatu universo, veniebat adversus Iudaeos existimans se civitatem quidem Graecis habitaculum facturum;

3. i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sveæenièku èast.

3. templum vero in pecuniae quaestum sicut cetera delubra gentium habiturum, et per singulos annos venale sacerdotium facturum,

4. Nije nimalo mislio na Božju moæ: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova.

4. nequaquam recogitans Dei potestatem, sed elatus multitudine peditum et milibus equitum et octoginta elephantis.

5. Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrðenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

5. Ingressus autem Iudaeam et appropians Bethsuris, munito quidem praesidio, distanti autem ab Hierosolymis intervallo quinque stadiorum, illud obsidione premebat.

6. Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrðave, poèeše plakati i liti suze, moleæi Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anðela da ga spasi.

6. Ut autem, qui cum Maccabaeo erant, cognoverunt eum expugnare praesidia, cum fletibus et lacrimis rogabant Dominum, et omnis turba simul, ut bonum angelum mitteret ad salutem Israel.

7. Nato Makabej prvi pograbi oružje i potaèe druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braæi. Puni žara, srnuše zajedno.

7. Et ipse primus Maccabaeus, sumptis armis, ceteros adhortatus est simul secum periculum subire et ferre auxilium fratribus suis; simul autem et prompto animo impetum fecerunt.

8. Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na èelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.

8. Ilico vero, cum prope Hierosolymam essent, apparuit praecedens eos eques in veste candida armaturam auream vibrans.

9. Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.

9. Tunc omnes simul benedixerunt misericordem Deum et convaluerunt animis non solum homines, sed et bestias ferocissimas et muros ferreos parati penetrare.

10. Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošæu Gospodnjom stigao s neba.

10. Praeibant in apparatu de caelo habentes adiutorem, miserante super eos Domino.

11. Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuæa pješaka i tisuæu i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.

11. Leonum autem more impetu irruentes in hostes, prostraverunt ex eis undecim milia peditum et equitum mille sescentos, universos autem in fugam verterunt.

12. Veæina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.

12. Plures autem ex eis vulnerati, nudi evaserunt; sed et ipse Lysias turpiter fugiens evasit.

13. Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

13. Et, quia non insensatus erat, secum ipse reputans factam erga se deminutionem et intellegens invictos esse Hebraeos, potente Deo auxiliante, misit ad eos

14. Zato im poruèi da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on æe kralja sklonuti da im postane prijatelj.

14. suasitque eis se consensurum omnibus, quae iusta sunt, et regem quoque persuasurum, ut necessarium crederet se amicum eis esse.

15. Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do opæeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.

15. Annuit autem Maccabaeus in omnibus, quae Lysias rogabat, utilitati consulens; quaecumque enim Maccabaeus scriptis tradidit Lysiae de Iudaeis, rex concessit.

16. Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod!

16. Nam erant scriptae Iudaeis epistulae a Lysia quidem hunc modum continentes: “Lysias populo Iudaeorum salutem.

17. Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporuèujuæi njezin sadržaj.

17. Ioannes et Abessalom, qui missi fuerant a vobis tradentes responsum rescriptum, postulabant circum ea, quae per illud significabantur.

18. Ja sam nato izvijestio kralja o onom s èime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.

18. Quaecumque igitur oportebat etiam regi perferri, exposui; et, quae res permittebat, concessit.

19. Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja æu ubuduæe nastojati da poradim za vaše dobro.

19. Si igitur in negotiis benevolentiam conservaveritis, et deinceps bonorum vobis causa esse tentabo.

20. Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.

20. De ceteris autem per singula mandavi et istis et his, qui a me missi sunt, colloqui vobiscum.

21. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, dvadeset i èetvrtoga Dioskora."

21. Bene valete. Anno centesimo quadragesimo octavo, mensis Iovis Corinthii die vicesima et quarta”.

22. Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.

22. Regis autem epistula ista continebat: “Rex Antiochus Lysiae fratri salutem.

23. Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

23. Patre nostro inter deos translato, nos volentes eos, qui sunt in regno nostro, sine tumultu attendere ad rerum suarum curam,

24. Èuli smo da Židovi ne prihvaæaju helenskih obièaja moga oca, nego vole svoj poseban naèin života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.

24. audientes Iudaeos non consensisse patri, ut transferrentur ad Graecas institutiones, sed suo ipsorum instituto adhaerentes postulare sibi concedi legitima sua;

25. Želeæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obièajima svojih predaka.

25. cupientes igitur hanc quoque gentem extra tumultum esse, iudicamus templum illis restitui remque agi secundum suorum maiorum consuetudinem.

26. Zato æe biti dobro da im pošalješ poslanike koji æe s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajuæi za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova."

26. Bene igitur feceris, si miseris ad eos et dexteram dederis ut, cognita nostra voluntate, bono animo sint et libenter propriarum rerum instaurationi deserviant”.

27. Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.

27. Ad gentem vero regis epistula talis erat: “Rex Antiochus senatui Iudaeorum et ceteris Iudaeis salutem.

28. Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.

28. Si valetis, sic est, ut volumus; sed et ipsi bene valemus.

29. Menelaj nam je saopæio da se želite vratiti svojim domovima.

29. Manifestavit nobis Menelaus velle vos redire et in negotiis propriis versari.

30. Svima onima koji se kuæama vrate do tridesetog Ksantika bit æe zajamèena nekažnjivost.

30. His igitur, qui commeant usque ad diem tricesimum mensis Xanthici, erit dextera cum securitate,

31. Židovi æe se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosaðuje zbog pogrešaka uèinjenih iz neznanja.

31. ut Iudaei utantur cibis et legibus suis sicut et prius, et nemo eorum ullo modo molestiam patietur de his, quae per ignorantiam gesta sunt.

32. Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.

32. Misimus autem et Menelaum, qui vos alloquatur.

33. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog Ksantika."

33. Valete. Anno centesimo quadragesimo octavo, Xanthici mensis quinta decima die”.

34. A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.

34. Miserunt autem etiam Romani epistulam ita se habentem: “Quintus Memmius, Titus Manius, legati Romanorum populo Iudaeorum salutem.

35. Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev roðak Lizija.

35. De his, quae Lysias cognatus regis concessit vobis, et nos consentimus.

36. O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

36. De quibus autem ad regem iudicavit referendum, confestim aliquem mittite inter vos conferentes de his, ut proponamus, sicut congruit vobis; nos enim Antiochiam accedimus.

37. Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.

37. Ideoque festinate et mittite aliquos, ut nos quoque sciamus cuius estis voluntatis.

38. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."

38. Bene valete. Anno centesimo quadragesimo octavo, quinta decima die mensis Xanthici”.