Knjiga Izlaska, 34
1. Reèe Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa æu ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio.
1. Dixitque Dominus ad Moy sen: “Praecide tibi duas ta bulas lapideas instar priorum, et scribam super eas verba, quae habuerunt tabulae, quas fregisti.
2. Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje æeš, navrh brda, stupiti preda me.
2. Esto paratus mane, ut ascendas statim in montem Sinai; stabisque mihi super verticem montis.
3. Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."
3. Nullus ascendat tecum, nec videatur quispiam per totum montem; oves quoque et boves non pascantur e contra”.
4. Mojsije okleše dvije kamene ploèe kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploèe, kako mu je Jahve naredio.
4. Excidit ergo duas tabulas lapideas, quales antea fuerant; et de nocte consurgens ascendit in montem Sinai, sicut praeceperat ei Dominus, portans secum tabulas.
5. Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!"
5. Cumque descendisset Dominus per nubem, stetit cum eo vocans in nomine Domini.
6. Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu,
6. Et transiens coram eo clamavit: “Dominus, Dominus Deus, misericors et clemens, patiens et multae miserationis ac verax,
7. iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opaèinu otaca na djeci - èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena."
7. qui custodit misericordiam in milia, qui aufert iniquitatem et scelera atque peccata, nihil autem impunitum sinit, qui reddit iniquitatem patrum in filiis ac nepotibus in tertiam et quartam progeniem”.
8. Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.
8. Festinusque Moyses curvatus est pronus in terram et adorans
9. Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opaèine i primi nas za svoju baštinu!"
9. ait: “Si inveni gratiam in conspectu tuo, Domine, obsecro, ut gradiaris nobiscum; populus quidem durae cervicis est, sed tu auferes iniquitates nostras atque peccata nosque possidebis”.
10. "Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet æe što može Jahve, jer ono što æu s tobom uèiniti bit æe strašno.
10. Respondit Dominus: “Ego inibo pactum coram universo populo tuo; mirabilia faciam, quae numquam visa sunt super totam terram nec in ullis gentibus, ut cernat cunctus populus, in cuius es medio, opus Domini terribile, quod facturus sum tecum.
11. Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat æe ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
11. Observa cuncta, quae hodie mando tibi: ego ipse eiciam ante faciem tuam Amorraeum et Chananaeum et Hetthaeum, Pherezaeum quoque et Hevaeum et Iebusaeum.
12. Èuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.
12. Cave, ne umquam cum habitatoribus terrae, quam intraveris, iungas amicitias, quae tibi sint in ruinam;
13. Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte im ašere!
13. sed aras eorum destrue, confringe lapides palosque succide.
14. Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran.
14. Noli adorare deum alienum: Dominus Zelotes nomen eius, Deus est aemulator.
15. Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve;
15. Ne ineas pactum cum hominibus illarum regionum, ne, cum fornicati fuerint cum diis suis et sacrificaverint eis, vocet te quispiam, et comedas de immolatis.
16. da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajuæi se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove.
16. Nec uxorem de filiabus eorum accipies filiis tuis, ne, postquam ipsae fuerint fornicatae cum diis suis, fornicari faciant et filios tuos in deos suos.
17. Ne pravi sebi livenih bogova!
17. Deos conflatiles non facies tibi.
18. Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta.
18. Sollemnitatem Azymorum custodies: septem diebus vesceris azymis, sicut praecepi tibi, in tempore constituto mensis Abib; mense enim verni temporis egressus es de Aegypto.
19. Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.
19. Omne, quod aperit vulvam generis masculini, meum erit; de cuncto grege tuo tam de bobus quam de ovibus meum erit.
20. Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!
20. Primogenitum asini redimes ove, sin autem nec pretium pro eo dederis, franges cervicem eius. Primogenitum filiorum tuorum redimes; nec apparebis in conspectu meo vacuus.
21. Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve.
21. Sex diebus operaberis, die septimo cessabis etiam arare et metere.
22. Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšeniène žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine.
22. Sollemnitatem Hebdomadarum facies tibi in primitiis frugum messis tuae triticeae et sollemnitatem Collectae, quando, redeunte anni tempore, cuncta conduntur.
23. Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim.
23. Tribus temporibus anni apparebit omne masculinum tuum in conspectu omnipotentis Domini, Dei Israel.
24. Jer æu protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje meðe te nitko neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim.
24. Cum enim tulero gentes a facie tua et dilatavero terminos tuos, nullus insidiabitur terrae tuae, ascendente te et apparente in conspectu Domini Dei tui ter in anno.
25. Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra.
25. Non immolabis super fermento sanguinem hostiae meae; neque residebit mane de victima sollemnitatis Paschae.
26. U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.
26. Primitias frugum terrae tuae afferes in domum Domini Dei tui. Non coques haedum in lacte matris suae”.
27. Zapiši ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez."
27. Dixitque Dominus ad Moysen: “Scribe tibi verba haec, quibus et tecum et cum Israel pepigi foedus”.
28. Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi.
28. Fuit ergo ibi cum Domino quadraginta dies et quadraginta noctes; panem non comedit et aquam non bibit et scripsit in tabulis verba foederis, decem verba.
29. Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.
29. Cumque descenderet Moyses de monte Sinai, tenebat duas tabulas testimonii et ignorabat quod resplenderet cutis faciei suae ex consortio sermonis Domini.
30. Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti.
30. Videntes autem Aaron et filii Israel resplendere cutem faciei Moysi, timuerunt prope accedere;
31. Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima.
31. vocatique ab eo reversi sunt tam Aaron quam principes synagogae. Et postquam locutus est ad eos,
32. Poslije k njemu doðoše i svi Izraelci, pa im on priopæi sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu.
32. venerunt ad eum etiam omnes filii Israel; quibus praecepit cuncta, quae audierat a Domino in monte Sinai.
33. Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica koprenu.
33. Impletisque sermonibus, posuit velamen super faciem suam,
34. Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je nareðeno,
34. quod ingressus ad Dominum et loquens cum eo auferebat, donec exiret; et tunc loquebatur ad filios Israel omnia, quae sibi fuerant imperata.
35. Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.
35. Qui videbant cutem faciei Moysi resplendere, sed operiebat ille rursus faciem suam, donec ingressus loqueretur cum eo.
