Knjiga Izlaska, 19

1. Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju.

1. Mense tertio egressionis Israel de terra Aegypti, in die hac venerunt in solitudinem Sinai.

2. Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom,

2. Nam profecti de Raphidim et pervenientes usque in desertum Sinai, castrametati sunt in eodem loco,ibique Israel fixit tentoria e regione montis.

3. a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

3. Moyses autem ascendit ad Deum, vocavitque eum Dominus de monte et ait: “Haec dices domui Iacob et annuntiabis filiis Israel:

4. 'Vi ste vidjeli što sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.

4. Vos ipsi vidistis, quae fecerim Aegyptiis, quomodo portaverim vos super alas aquilarum et adduxerim ad me.

5. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi æete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! -

5. Si ergo audieritis vocem meam et custodieritis pactum meum, eritis mihi in peculium de cunctis populis; mea est enim omnis terra.

6. vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima oslovi Izraelce."

6. Et vos eritis mihi regnum sacerdotum et gens sancta. Haec sunt verba, quae loqueris ad filios Israel”.

7. Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio.

7. Venit Moyses et, convocatis maioribus natu populi, exposuit omnes sermones, quos mandaverat Dominus.

8. A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit æemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.

8. Responditque universus populus simul: “Cuncta, quae locutus est Dominus, faciemus”. Cumque rettulisset Moyses verba populi ad Dominum,

9. Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.

9. ait ei Dominus: “Ecce ego veniam ad te in caligine nubis, ut audiat me populus loquentem ad te et tibi quoque credat in perpetuum”. Nuntiavit ergo Moyses verba populi ad Dominum,

10. "Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeæu;

10. qui dixit ei: “Vade ad populum et sanctifica illos hodie et cras; laventque vestimenta sua

11. neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo Sinaj naoèigled svega puka.

11. et sint parati in diem tertium. In die enim tertio descendet Dominus coram omni plebe super montem Sinai.

12. Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotièete! Tko se god brda dotakne, smrt æe ga snaæi.

12. Constituesque terminos populo per circuitum et dices: Cavete, ne ascendatis in montem nec tangatis fines illius; omnis, qui tetigerit montem, morte morietur.

13. Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili živinèe, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju."

13. Manus non tanget eum, sed lapidibus opprimetur aut confodietur iaculis; sive iumentum fuerit, sive homo, non vivet. Cum coeperit clangere bucina, tunc ascendant in montem”.

14. Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu svoju odjeæu.

14. Descenditque Moyses de monte ad populum et sanctificavit eum; cumque lavissent vestimenta sua,

15. "Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite se ženi!"

15. ait ad eos: “Estote parati in diem tertium; ne appropinquetis uxoribus vestris”.

16. A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.

16. Iamque advenerat tertius dies, et mane inclaruerat; et ecce coeperunt audiri tonitrua ac micare fulgura et nubes densissima operire montem, clangorque bucinae vehementius perstrepebat; et timuit populus, qui erat in castris.

17. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda.

17. Cumque eduxisset eos Moyses in occursum Dei de loco castrorum, steterunt ad radices montis.

18. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo.

18. Totus autem mons Sinai fumabat, eo quod descendisset Dominus super eum in igne, et ascenderet fumus ex eo quasi de fornace. Et tremuit omnis mons vehementer.

19. Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.

19. Et sonitus bucinae paulatim crescebat in maius; Moyses loquebatur, et Deus respondebat ei cum voce.

20. Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.

20. Descenditque Dominus super montem Sinai in ipso montis vertice et vocavit Moysen in cacumen eius. Quo cum ascendisset,

21. Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.

21. dixit ad eum: “Descende et contestare populum, ne velit transcendere terminos ad videndum Dominum, et pereat ex eis plurima multitudo.

22. I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih Jahve ne uništi."

22. Sacerdotes quoque, qui accedunt ad Dominum, sanctificentur, ne percutiat eos”.

23. "Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'"

23. Dixitque Moyses ad Dominum: “Non poterit vulgus ascendere in montem Sinai, tu enim testificatus es et iussisti dicens: "Pone terminos circa montem et sanctifica illum"”.

24. "Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu."

24. Cui ait Dominus: “Vade, descende; ascendesque tu et Aaron tecum, sacerdotes autem et populus ne transeant terminos nec ascendant ad Dominum, ne interficiat illos”.

25. Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.

25. Descenditque Moyses ad populum et omnia narravit eis.