Knjiga Izlaska, 16

1. Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske.

1. Profectique sunt de Elim, et venit omnis congregatio filio rum Israel in desertum Sin, quod est inter Elim et Sinai, quinto decimo die mensis secundi postquam egressi sunt de terra Aegypti.

2. U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i Arona.

2. Et murmuravit omnis congregatio filiorum Israel contra Moysen et Aaron in solitudine,

3. "Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!"

3. dixeruntque filii Israel ad eos: “Utinam mortui essemus per manum Domini in terra Aegypti, quando sedebamus super ollas carnium et comedebamus panem in saturitate. Cur eduxistis nos in desertum istud, ut occideretis omnem coetum fame?”.

4. Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih kušati i vidjeti hoæe li se držati moga zakona ili neæe.

4. Dixit autem Dominus ad Moysen: “Ecce ego pluam vobis panes de caelo; egrediatur populus et colligat, quae sufficiunt per singulos dies, ut tentem eum, utrum ambulet in lege mea an non.

5. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit æe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan."

5. Die autem sexta parabunt quod intulerint, et duplum erit quam colligere solebant per singulos dies”.

6. Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

6. Dixeruntque Moyses et Aaron ad omnes filios Israel: “Vespere scietis quod Dominus eduxerit vos de terra Aegypti;

7. a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate?

7. et mane videbitis gloriam Domini. Audivit enim murmur vestrum contra Dominum. Nos vero quid sumus, quia mussitatis contra nos?”.

8. Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve èuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

8. Et ait Moyses: “Dabit Dominus vobis vespere carnes edere et mane panes in saturitate, eo quod audierit murmurationes vestras, quibus murmurati estis contra eum. Nos enim quid sumus? Nec contra nos est murmur vestrum, sed contra Dominum”.

9. Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo vaše mrmljanje!'"

9. Dixitque Moyses ad Aaron: “Dic universae congregationi filiorum Israel: Accedite coram Domino; audivit enim murmur ve strum”.

10. I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.

10. Cumque loqueretur Aaron ad omnem coetum filiorum Israel, respexerunt ad solitudinem, et ecce gloria Domini apparuit in nube.

11. Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu:

11. Locutus est autem Dominus ad Moysen dicens:

12. "Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'"

12. “Audivi murmurationes filiorum Israel. Loquere ad eos: Vespere comedetis carnes et mane saturabimini panibus scietisque quod ego sum Dominus Deus vester”.

13. I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora.

13. Factum est ergo vespere, et ascendens coturnix operuit castra; mane quoque ros iacuit per circuitum castrorum.

14. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.

14. Cumque operuisset superficiem deserti, apparuit minutum et squamatum in similitudinem pruinae super terram.

15. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.

15. Quod cum vidissent filii Israel, dixerunt ad invicem: “Manhu?” (quod significat: “Quid est hoc?”). Ignorabant enim quid esset. Quibus ait Moyses: “Iste est panis, quem dedit Dominus vobis ad vescendum.

16. A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u šatoru.'"

16. Hic est sermo, quem praecepit Dominus: "Colligat ex eo unusquisque quantum sufficiat ad vescendum; gomor per singula capita iuxta numerum animarum vestrarum, quae habitant in tabernaculo, sic tolletis"”.

17. Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje.

17. Feceruntque ita filii Israel; et collegerunt alius plus, alius minus.

18. Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

18. Et mensi sunt ad mensuram gomor; nec qui plus collegerat, habuit amplius, nec qui minus paraverat, repperit minus, sed singuli, iuxta id quod edere poterant, congregaverunt.

19. "Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!" - rekne im Mojsije.

19. Dixitque Moyses ad eos: “Nullus relinquat ex eo in mane”.

20. Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.

20. Qui non audierunt eum, sed dimiserunt quidam ex eis usque mane, et scatere coepit vermibus atque computruit; et iratus est contra eos Moyses.

21. Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila.

21. Colligebant autem mane singuli, quantum sufficere poterat ad vescendum; cumque incaluisset sol, liquefiebat.

22. Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija,

22. In die autem sexta collegerunt cibos duplices, id est duo gomor per singulos homines. Venerunt autem omnes principes congregationis et narraverunt Moysi.

23. on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveæena. Ispecite što želite peæi; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteèe ostavite za sutra."

23. Qui ait eis: “Hoc est quod locutus est Dominus: Requies, sabbatum sanctum Domino cras; quodcumque torrendum est, torrete et, quae coquenda sunt, coquite; quidquid autem reliquum fuerit, reponite usque in mane”.

24. Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili.

24. Feceruntque ita, ut praeceperat Moyses, et non computruit, neque vermis inventus est in eo.

25. "Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju.

25. Dixitque Moyses: “Comedite illud hodie, quia sabbatum est Domino; non invenietur hodie in agro.

26. Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti."

26. Sex diebus colligite; in die autem septimo sabbatum est Domino, idcirco non invenietur in eo”.

27. Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne naðoše.

27. Venitque septima dies; et egressi de populo, ut colligerent, non invenerunt.

28. Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?

28. Dixit autem Dominus ad Moysen: “Usquequo non vultis custodire mandata mea et legem meam?

29. Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana."

29. Videte quod Dominus dederit vobis sabbatum et propter hoc die sexta tribuit vobis cibos duplices; maneat unusquisque apud semetipsum, nullus egrediatur de loco suo die septimo”.

30. Tako se sedmoga dana narod odmarao.

30. Et sabbatizavit populus die septimo.

31. Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa.

31. Appellavitque domus Israel nomen eius Man: quod erat quasi semen coriandri album, gustusque eius quasi similae cum melle.

32. Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."

32. Dixit autem Moyses: “Iste est sermo, quem praecepit Dominus: "Imple gomor ex eo, et custodiatur in generationes vestras, ut noverint panem, quo alui vos in solitudine, quando educti estis de terra Aegypti"”.

33. I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se saèuva za vaše potomke."

33. Dixitque Moyses ad Aaron: “Sume vas unum et mitte ibi man, quantum potest capere gomor; et repone coram Domino ad servandum in generationes vestras”.

34. Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na èuvanje.

34. Sicut praecepit Dominus Moysi, posuit illud Aaron coram testimonio reservandum.

35. Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

35. Filii autem Israel comederunt man quadraginta annis, donec venirent in terram habitabilem; hoc cibo aliti sunt, usquequo tangerent fines terrae Chanaan.

36. Gomer je deseti dio efe.

36. Gomor autem decima pars est ephi.