Evanðelje po Marku, 4

1. I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

1. Et iterum coepit docere ad ma re. Et congregatur ad eum tur ba plurima, ita ut in navem ascendens sederet in mari, et omnis turba circa mare super terram erant.

2. Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci:

2. Et docebat eos in parabolis multa et dicebat illis in doctrina sua:

3. "Poslušajte! Gle, iziðe sijaè sijati.

3. “Audite. Ecce exiit seminans ad seminandum.

4. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga.

4. Et factum est, dum seminat, aliud cecidit circa viam, et venerunt volucres et comederunt illud.

5. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

5. Aliud cecidit super petrosa, ubi non habebat terram multam, et statim exortum est, quoniam non habebat altitudinem terrae;

6. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

6. et quando exortus est sol, exaestuavit et, eo quod non haberet radicem, exaruit.

7. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

7. Et aliud cecidit in spinas, et ascenderunt spinae et suffocaverunt illud, et fructum non dedit.

8. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."

8. Et alia ceciderunt in terram bonam et dabant fructum: ascendebant et crescebant et afferebant unum triginta et unum sexaginta et unum centum”.

9. I doda: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

9. Et dicebat: “Qui habet aures audiendi, audiat”.

10. Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

10. Et cum esset singularis, interrogaverunt eum hi, qui circa eum erant cum Duodecim, parabolas.

11. I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

11. Et dicebat eis: “Vobis datum est mysterium regni Dei; illis autem, qui foris sunt, in parabolis omnia fiunt,

12. da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

12. ut videntes videant et non videant, et audientes audiant et non intellegant, ne quando convertantur, et dimittatur eis”.

13. I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti prispodobe uopæe?

13. Et ait illis: “Nescitis parabolam hanc, et quomodo omnes parabolas cognoscetis?

14. Sijaè sije Rijeè.

14. Qui seminat, verbum seminat.

15. Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu.

15. Hi autem sunt, qui circa viam, ubi seminatur verbum: et cum audierint, confestim venit Satanas et aufert verbum, quod seminatum est in eos.

16. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s radošæu prime,

16. Et hi sunt, qui super petrosa seminantur: qui cum audierint verbum, statim cum gaudio accipiunt illud

17. ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne.

17. et non habent radicem in se, sed temporales sunt; deinde orta tribulatione vel persecutione propter verbum, confestim scandalizantur.

18. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijeè,

18. Et alii sunt, qui in spinis seminantur: hi sunt, qui verbum audierunt,

19. ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijeè te ona ostane bez ploda.

19. et aerumnae saeculi et deceptio divitiarum et circa reliqua concupiscentiae introeuntes suffocant verbum, et sine fructu efficitur.

20. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

20. Et hi sunt, qui super terram bonam seminati sunt: qui audiunt verbum et suscipiunt et fructificant unum triginta et unum sexaginta et unum centum”.

21. I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak?

21. Et dicebat illis: “Numquid venit lucerna, ut sub modio ponatur aut sub lecto? Nonne ut super candelabrum ponatur?

22. Ta ništa nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ništa skriveno, osim zato da doðe na vidjelo!

22. Non enim est aliquid absconditum, nisi ut manifestetur, nec factum est occultum, nisi ut in palam veniat.

23. Ima li tko uši da èuje, neka èuje."

23. Si quis habet aures audiendi, audiat”.

24. I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. I nadodat æe vam se.

24. Et dicebat illis: “Videte quid audiatis. In qua mensura mensi fueritis, remetietur vobis et adicietur vobis.

25. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima."

25. Qui enim habet, dabitur illi; et, qui non habet, etiam quod habet, auferetur ab illo”.

26. I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad èovjek baci sjeme u zemlju.

26. Et dicebat: “Sic est regnum Dei, quemadmodum si homo iaciat sementem in terram

27. Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

27. et dormiat et exsurgat nocte ac die, et semen germinet et increscat, dum nescit ille.

28. zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

28. Ultro terra fructificat primum herbam, deinde spicam, deinde plenum frumentum in spica.

29. A èim plod dopusti, brže se on laæa srpa jer eto žetve."

29. Et cum se produxerit fructus, statim mittit falcem, quoniam adest messis”.

30. I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

30. Et dicebat: “Quomodo assimilabimus regnum Dei aut in qua parabola ponemus illud?

31. Kao kad se gorušièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

31. Sicut granum sinapis, quod cum seminatum fuerit in terra, minus est omnibus seminibus, quae sunt in terra;

32. jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

32. et cum seminatum fuerit, ascendit et fit maius omnibus holeribus et facit ramos magnos, ita ut possint sub umbra eius aves caeli habitare”.

33. Mnogim takvim prispodobama navješæivaše im Rijeè, kako veæ mogahu slušati.

33. Et talibus multis parabolis loquebatur eis verbum, prout poterant audire;

34. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim uèenicima sve razjašnjavao.

34. sine parabola autem non loquebatur eis. Seorsum autem discipulis suis disserebat omnia.

35. Uveèer istoga dana kaže im: "Prijeðimo prijeko!"

35. Et ait illis illa die, cum sero esset factum: “Transeamus contra”.

36. Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako veæ bijaše u laði. A pratile su ga i druge laðe.

36. Et dimittentes turbam, assumunt eum, ut erat in navi; et aliae naves erant cum illo.

37. Najednom nasta žestoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ gotovo napunili.

37. Et exoritur procella magna venti, et fluctus se mittebant in navem, ita ut iam impleretur navis.

38. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

38. Et erat ipse in puppi supra cervical dormiens; et excitant eum et dicunt ei: “Magister, non ad te pertinet quia perimus?”.

39. On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

39. Et exsurgens comminatus est vento et dixit mari: “Tace, obmutesce!”. Et cessavit ventus, et facta est tranquillitas magna.

40. Tada im reèe: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

40. Et ait illis: “Quid timidi estis? Necdum habetis fidem?”.

41. Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

41. Et timuerunt magno timore et dicebant ad alterutrum: “Quis putas est iste, quia et ventus et mare oboediunt ei?”.