Evanðelje po Marku, 9

1. Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."

1. Et dicebat illis: “Amen dico vobis: Sunt quidam de hic stan tibus, qui non gustabunt mortem, donec videant regnum Dei venisse in virtute”.

2. Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

2. Et post dies sex assumit Iesus Petrum et Iacobum et Ioannem, et ducit illos in montem excelsum seorsum solos. Et transfiguratus est coram ipsis;

3. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

3. et vestimenta eius facta sunt splendentia, candida nimis, qualia fullo super terram non potest tam candida facere.

4. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

4. Et apparuit illis Elias cum Moyse, et erant loquentes cum Iesu.

5. A Petar prihvati i reèe Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti! Naèinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

5. Et respondens Petrus ait Iesu: “Rabbi, bonum est nos hic esse; et faciamus tria tabernacula: tibi unum et Moysi unum et Eliae unum”.

6. Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.

6. Non enim sciebat quid responderet; erant enim exterriti.

7. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaèu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"

7. Et facta est nubes obumbrans eos, et venit vox de nube: “Hic est Filius meus dilectus; audite illum”.

8. I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

8. Et statim circumspicientes neminem amplius viderunt nisi Iesum tantum secum.

9. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne ustane.

9. Et descendentibus illis de monte, praecepit illis, ne cui, quae vidissent, narrarent, nisi cum Filius hominis a mortuis resurrexerit.

10. Oni održaše tu rijeè, ali se meðu sobom pitahu što znaèi to njegovo "od mrtvih ustati"

10. Et verbum continuerunt apud se, conquirentes quid esset illud: “a mortuis resurgere”.

11. pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?"

11. Et interrogabant eum dicentes: “Quid ergo dicunt scribae quia Eliam oporteat venire primum?”.

12. A on im reèe: "Ilija æe, doduše, prije doæi i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Èovjeèjem da æe mnogo pretrpjeti i biti prezren?

12. Qui ait illis: “Elias veniens primo, restituit omnia; et quomodo scriptum est super Filio hominis, ut multa patiatur et contemnatur?

13. Ali, velim vam: Ilija je veæ došao i oni uèiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."

13. Sed dico vobis: Et Elias venit; et fecerunt illi, quaecumque volebant, sicut scriptum est de eo”.

14. Kada doðoše k uèenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.

14. Et venientes ad discipulos viderunt turbam magnam circa eos et scribas conquirentes cum illis.

15. Èim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenaðeno brže pohrli pozdraviti ga.

15. Et confestim omnis populus videns eum stupefactus est, et accurrentes salutabant eum.

16. A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?"

16. Et interrogavit eos: “Quid inter vos conquiritis?”.

17. Odvrati netko iz mnoštva: "Uèitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.

17. Et respondit ei unus de turba: “Magister, attuli filium meum ad te habentem spiritum mutum;

18. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koèi se. Rekoh tvojim uèenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."

18. et ubicumque eum apprehenderit, allidit eum, et spumat et stridet dentibus et arescit. Et dixi discipulis tuis, ut eicerent illum, et non potuerunt”.

19. On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"

19. Qui respondens eis dicit: “O generatio incredula, quamdiu apud vos ero? Quamdiu vos patiar? Afferte illum ad me”.

20. I dovedoše ga k njemu. Èim zloduh ugleda Isusa, potrese djeèakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

20. Et attulerunt illum ad eum. Et cum vidisset illum, spiritus statim conturbavit eum; et corruens in terram volutabatur spumans.

21. Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaða?" On reèe: "Od djetinjstva!

21. Et interrogavit patrem eius: “Quantum temporis est, ex quo hoc ei accidit?”. At ille ait: “Ab infantia;

22. A èesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"

22. et frequenter eum etiam in ignem et in aquas misit, ut eum perderet; sed si quid potes, adiuva nos, misertus nostri”.

23. Nato mu Isus reèe: "Što? Ako možeš? Sve je moguæe onomu koji vjeruje!"

23. Iesus autem ait illi: ““Si potes!”. Omnia possibilia credenti”.

24. Djeèakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

24. Et continuo exclamans pater pueri aiebat: “Credo; adiuva incredulitatem meam”.

25. Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neèistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziði iz njega i da nisi više u nj ušao!"

25. Et cum videret Iesus concurrentem turbam, comminatus est spiritui immundo dicens illi: “Mute et surde spiritus, ego tibi praecipio: Exi ab eo et amplius ne introeas in eum”.

26. Zloduh nato zavièe, žestoko strese djeèaka te iziðe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.

26. Et clamans et multum discerpens eum exiit; et factus est sicut mortuus, ita ut multi dicerent: “Mortuus est!”.

27. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

27. Iesus autem tenens manum eius elevavit illum, et surrexit.

28. Kad Isus uðe u kuæu, upitaše ga uèenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?"

28. Et cum introisset in domum, discipuli eius secreto interrogabant eum: “Quare nos non potuimus eicere eum?”.

29. Odgovori im: "Ovaj se rod nièim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."

29. Et dixit illis: “Hoc genus in nullo potest exire nisi in oratione”.

30. Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.

30. Et inde profecti peragrabant Galilaeam; nec volebat quemquam scire.

31. Jer pouèavaše svoje uèenike. Govoraše im: "Sin Èovjeèji predaje se u ruke ljudima. Ubit æe ga, ali æe on, ubijen, nakon tri dana ustati."

31. Docebat enim discipulos suos et dicebat illis: “Filius hominis traditur in manus hominum, et occident eum, et occisus post tres dies resurget”.

32. No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

32. At illi ignorabant verbum et timebant eum interrogare.

33. I doðoše u Kafarnaum. I veæ u kuæi upita ih: "Što ste putem raspravljali?"

33. Et venerunt Capharnaum. Qui cum domi esset, interrogabat eos: “Quid in via tractabatis?”.

34. A oni umukoše jer putem meðu sobom razgovarahu o tome tko je najveæi.

34. At illi tacebant. Siquidem inter se in via disputaverant, quis esset maior.

35. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reèe: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"

35. Et residens vocavit Duodecim et ait illis: “Si quis vult primus esse, erit omnium novissimus et omnium minister”.

36. I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reèe im:

36. Et accipiens puerum, statuit eum in medio eorum; quem ut complexus esset, ait illis:

37. "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

37. “Quisquis unum ex huiusmodi pueris receperit in nomine meo, me recipit; et, quicumque me susceperit, non me suscipit, sed eum qui me misit”.

38. Reèe mu Ivan: "Uèitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."

38. Dixit illi Ioannes: “Magister, vidimus quendam in nomine tuo eicientem daemonia, et prohibebamus eum, quia non sequebatur nos”.

39. A Isus reèe: "Ne branite mu! Jer nitko ne može uèiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.

39. Iesus autem ait: “Nolite prohibere eum. Nemo est enim, qui faciat virtutem in nomine meo et possit cito male loqui de me;

40. Tko nije protiv nas, za nas je."

40. qui enim non est adversum nos, pro nobis est.

41. "Uistinu, tko vas napoji èašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neæe mu propasti plaæa."

41. Quisquis enim potum dederit vobis calicem aquae in nomine, quia Christi estis, amen dico vobis: Non perdet mercedem suam.

42. "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baèen u more."

42. Et quisquis scandalizaverit unum ex his pusillis credentibus in me, bonum est ei magis, ut circumdetur mola asinaria collo eius, et in mare mittatur.

43. "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uæi u život, nego s obje ruke otiæi u pakao, u oganj neugasivi.

43. Et si scandalizaverit te manus tua, abscide illam: bonum est tibi debilem introire in vitam, quam duas manus habentem ire in gehennam, in ignem inexstinguibilem.

44. #

44. Et si pes tuus te scandalizat, amputa illum: bonum est tibi claudum introire in vitam, quam duos pedes habentem mitti in gehennam.

45. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uæi u život, nego s obje noge bit baèen u pakao.

45. []

46. #

46. Et si oculus tuus scandalizat te, eice eum: bonum est tibi luscum introire in regnum Dei, quam duos oculos habentem mitti in gehennam,

47. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uæi u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti baèen u pakao,

47. []

48. gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

48. ubi vermis eorum non moritur, et ignis non exstinguitur;

49. Uistinu, ognjem æe svaki od njih biti posoljen.

49. omnis enim igne salietur.

50. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, èime æete nju zaèiniti? Imajte sol u sebi, a mir meðu sobom!"

50. Bonum est sal; quod si sal insulsum fuerit, in quo illud condietis? Habete in vobis sal et pacem habete inter vos”.