Druga knjiga o Samuelu, 16

1. Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina.

1. Cumque David transisset paululum montis verticem, apparuit Siba puer Meribbaal in occursum eius cum duobus asinis stratis, qui onerati erant ducentis panibus et centum alligaturis uvae passae et centum fasciculis fructuum aestivorum et utre vini.

2. Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji."

2. Et dixit rex Sibae: “Quid sibi volunt haec?”. Responditque Siba: “Asini domesticis regis ad sedendum; et panes et fructus aestivi ad vescendum pueris tuis; vinum autem, ut bibat, si quis defecerit in deserto”.

3. Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

3. Et ait rex: “Ubi est filius domini tui?”. Responditque Siba regi: “Remansit in Ierusalem dicens: “Hodie restituet mihi domus Israel regnum patris mei””.

4. Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!"

4. Et ait rex Sibae: “Ecce, tua sint omnia, quae fuerunt Meribbaal”. Dixitque Siba: “Adoro; inveniam gratiam coram te, domine mi rex”.

5. Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.

5. Venit ergo rex David usque Bahurim, et ecce egrediebatur inde vir de cognatione domus Saul nomine Semei filius Gera; procedebat egrediens et maledicens

6. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane.

6. mittebatque lapides contra David et contra universos servos regis David. Omnis autem populus et universi viri fortissimi a dextro et sinistro latere regis incedebant.

7. A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo!

7. Ita autem loquebatur Semei, cum malediceret regi: “Egredere, egredere, vir sanguinum et vir Belial!

8. Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

8. Reddidit tibi Dominus universum sanguinem domus Saul, quoniam invasisti regnum eius; et dedit Dominus regnum in manu Absalom filii tui; et ecce premunt te mala tua, quoniam vir sanguinum es”.

9. Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!"

9. Dixit autem Abisai filius Sarviae regi: “Quare maledicit canis hic mortuus domino meo regi? Vadam et amputabo caput eius”.

10. Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'"

10. Et ait rex: “Quid mihi et vobis filii Sarviae? Si maledicit, et si Dominus praecepit ei, ut malediceret David, quis est qui audeat dicere: “Quare sic fecisti?””.

11. Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.

11. Et ait rex Abisai et universis servis suis: “Ecce filius meus, qui egressus est de visceribus meis, quaerit animam meam; quanto magis nunc iste filius Beniaminita. Dimittite eum, ut maledicat iuxta praeceptum Domini.

12. Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku."

12. Fortasse respiciet Dominus afflictionem meam et reddet mihi bonum pro maledictione hac hodierna”.

13. Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu.

13. Ambulabat itaque David et socii eius per viam; Semei autem per iugum montis ex latere gradiebatur maledicens et mittens lapides adversum eum terramque spargens.

14. Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše.

14. Venit itaque rex et universus populus cum eo lassus usque ad aquas, et refocillati sunt ibi.

15. Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim.

15. Absalom autem et omnis populus eius, viri Israel, ingressi sunt Ierusalem, sed et Achitophel cum eo.

16. A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!"

16. Cum autem venisset Chusai Arachites amicus David ad Absalom, locutus est ad eum: “Vivat rex! Vivat rex!”.

17. A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"

17. Ad quem Absalom: “Haec est, inquit, gratia tua ad amicum tuum? Quare non isti cum amico tuo?”.

18. A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati.

18. Responditque Chusai ad Absalom: “Nequaquam; quia, quem elegit Dominus, et hic populus et omnis Israel, illius ero et cum eo manebo.

19. A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi."

19. Sed, ut et hoc inferam, cui ego serviturus sum? Nonne filio regis? Sicut parui patri tuo, sic parebo et tibi”.

20. Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?"

20. Dixit autem Absalom ad Achitophel: “Inite consilium quid agere debeamus”.

21. Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."

21. Et ait Achitophel ad Absalom: “Ingredere ad concubinas patris tui, quas dimisit ad custodiendam domum; ut, cum audierit omnis Israel quod foedaveris patrem tuum, roborentur manus omnium, qui tecum sunt”.

22. Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu.

22. Tetenderunt igitur Absalom tabernaculum in solario; ingressusque est ad concubinas patris sui coram universo Israel.

23. A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.

23. Consilium autem Achitophel, quod dabat in diebus illis, quasi si quis consuleret Deum; sic erat omne consilium Achitophel, et cum esset cum David et cum esset cum Absalom.