Druga knjiga o Samuelu, 13

1. A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.

1. Factum est autem post haec, ut Absalom filii David soro rem speciosissimam, vocabulo Thamar, adamaret Amnon filius David.

2. Amnon se toliko muèio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio moguænosti da joj uèini bilo što.

2. Et angustiatus est Amnon, ita ut aegrotaret propter amorem Thamar sororis suae, quia, cum esset virgo, difficile ei videbatur ut quippiam inhoneste ageret cum ea.

3. Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat.

3. Erat autem Amnonis amicus nomine Ionadab filius Samma fratris David, vir callidus valde.

4. I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma."

4. Qui dixit ad eum: “Quare sic attenuaris macie, fili regis, per singulos dies? Cur non indicas mihi?”. Dixitque ei Amnon: “Thamar sororem Absalom fratris mei amo”.

5. A Jonadab mu reèe: "Lezi u postelju i prièini se bolestan, pa kad doðe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doðe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oèima zgotovi jelo da to vidim, onda æu iz njezine ruke jesti.'"

5. Cui respondit Ionadab: “Cuba super lectulum tuum et languorem simula. Cumque venerit pater tuus, ut visitet te, dic ei: “Veniat, oro, Thamar soror mea, ut det mihi cibum et faciat in oculis meis pulmentum, ut videam et comedam de manu eius””.

6. Amnon, dakle, leže i prièini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke."

6. Accubuit itaque Amnon et simulavit languorem. Cumque venisset rex ad visitandum eum, ait Amnon ad regem: “Veniat, obsecro, Thamar soror mea, ut faciat in oculis meis duas sorbitiunculas, et cibum capiam de manu eius”.

7. Tada David poruèi Tamari u palaèu: "Idi u kuæu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!"

7. Misit ergo David ad Thamar domum dicens: “Veni in domum Amnon fratris tui et fac ei pulmentum”.

8. Tamara ode u kuæu svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, naèini kolaèe pred njegovim oèima te ih ispeèe.

8. Venitque Thamar in domum Amnon fratris sui; ille autem iacebat. Quae tollens farinam commiscuit et conficiens in oculis eius coxit sorbitiunculas.

9. Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reèe: "Otpremite sve odavde!" I svi iziðoše od njega.

9. Tollensque sartaginem effudit, quod coxerat, et posuit coram eo. Noluit comedere; dixitque Amnon: “Eicite universos a me”. Cumque exissent omnes,

10. Tada Amnon reèe Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaèe koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.

10. dixit Amnon ad Thamar: “Infer cibum in conclave, ut vescar de manu tua”. Tulit ergo Thamar sorbitiunculas, quas fecerat, et intulit ad Amnon fratrem suum in conclave.

11. A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reèe joj: "Doði, sestro moja, lezi sa mnom!"

11. Cumque obtulisset ei cibum, apprehendit eam et ait: “Veni, cuba mecum, soror mea”.

12. A ona mu reèe: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne èini takve sramote!

12. Quae respondit ei: “Noli, frater mi, noli opprimere me! Neque enim hoc fas est in Israel; noli facere stultitiam hanc.

13. Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neæe uskratiti tebi!"

13. Et ego quo ibo in opprobrio meo? Et tu eris quasi unus de insipientibus in Israel; quin potius loquere ad regem, et non negabit me tibi”.

14. Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom.

14. Noluit autem acquiescere precibus eius, sed praevalens viribus oppressit eam et cubavit cum illa.

15. Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veæa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reèe joj Amnon: "Ustani! Odlazi!"

15. Et exosam eam habuit Amnon magno odio nimis, ita ut maius esset odium, quo oderat eam, amore, quo ante dilexerat. Dixitque ei Amnon: “Surge, vade!”.

16. A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit æe to veæe zlo od onoga koje si mi uèinio!" Ali je on ne htjede slušati,

16. Quae respondit ei: “Ne fiat, frater mi, quia maius est hoc malum, quod nunc agis adversum me expellens me, quam quod ante fecisti”. Et noluit audire eam;

17. nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljuèaj vrata za njom!"

17. sed vocato puero, qui ministrabat ei, dixit: “Eice hanc a me foras et claude ostium post eam”.

18. (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoæ u takve haljine oblaèile kraljeve kæeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljuèa vrata za njom.

18. Quae induta erat talari tunica; huiusmodi enim filiae regis virgines palliis vestibus utebantur. Eiecit itaque eam minister illius foras clausitque fores post eam.

19. Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi glasno dok je išla.

19. Quae aspergens pulverem capiti suo, scissa talari tunica impositisque manibus super caput suum, ibat ingrediens et clamans.

20. A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kuæi svoga brata Abšaloma.

20. Dixit autem ei Absalom frater suus: “Num Amnon frater tuus fuit tecum? Sed nunc, soror, tace: frater tuus est; neque affligas cor tuum pro re hac”. Mansit itaque Thamar desolata in domo Absalom fratris sui.

21. Kad je kralj David èuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvoroðenac.

21. Cum autem audisset rex David omnia haec, iratus est valde; et noluit contristare spiritum Amnon filii sui, quoniam diligebat eum, quia primogenitus erat ei.

22. A Abšalom ne reèe Amnonu ni rijeèi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru.

22. Porro non est locutus Absalom ad Amnon nec malum nec bonum; oderat enim Absalom Amnon, eo quod violasset Thamar sororem suam.

23. A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj.

23. Factum est autem post tempus biennii, ut tonderentur oves Absalom in Baalhasor, quae est iuxta Ephraim; et vocavit Absalom omnes filios regis.

24. Abšalom doðe kralju i reèe mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doæi svome sluzi."

24. Venitque ad regem et ait ad eum: “Ecce tondentur oves servi tui; veniat, oro, rex cum servis suis ad servum tuum”.

25. Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, neæemo doæi svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede iæi, nego ga blagoslovi i otpusti.

25. Dixitque rex ad Absalom: “Noli, fili mi, noli rogare, ut veniamus omnes et gravemus te”. Cum autem cogeret eum, et noluisset ire, benedixit ei.

26. Ali Abšalom nastavi: "Ako ti neæeš, dopusti da bar moj brat Amnon poðe s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?"

26. Et ait Absalom: “Si non vis venire, veniat, obsecro, nobiscum saltem Amnon frater meus”. Dixitque ad eum rex: “Cur vadet tecum?”.

27. Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu

27. Coegit itaque eum Absalom, et dimisit cum eo Amnon et universos filios regis. Fecitque Absalom convivium quasi convivium regis.

28. i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"

28. Praecepit autem Absalom pueris suis dicens: “Observate. Cum hilarior fuerit Amnon vino, et dixero vobis: Percutite Amnon et interficite eum!, nolite timere; ego enim sum, qui praecepi vobis. Roboramini et estote viri fortes”.

29. I Abšalomove sluge uèiniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skoèiše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.

29. Fecerunt ergo pueri Absalom adversum Amnon, sicut praeceperat eis Absalom; surgentesque omnes filii regis ascenderunt singuli mulos suos et fugerunt.

30. Dok su oni još bili na putu, doðe ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini."

30. Cumque adhuc pergerent in itinere, fama praevenit ad David dicens: “Percussit Absalom omnes filios regis, et non remansit ex eis saltem unus”.

31. Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine.

31. Surrexit itaque rex et scidit vestimenta sua et prostravit se super terram; et omnes servi ipsius, qui assistebant ei, sciderunt vestimenta sua.

32. Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiæe, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predviðati nesreæa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.

32. Respondens autem Ionadab filius Samma fratris David dixit: “Ne aestimet dominus meus quod omnes pueri filii regis occisi sint; Amnon solus mortuus est, quoniam in ore Absalom hoc erat positum ex die, qua oppressit Thamar sororem eius.

33. Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,

33. Nunc ergo ne ponat dominus meus rex super cor suum verbum istud dicens: “Omnes filii regis occisi sunt”, quoniam Amnon solus mortuus est”.

34. a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže oèi i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar doðe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku."

34. Fugit autem Absalom. Et levavit puer speculator oculos suos et aspexit, et ecce populus multus veniebat per viam Oronaim ex latere montis in descensu; et venit speculator et nuntiavit regi dicens: “Video homines per viam Oronaim”.

35. Tada Jonadab reèe kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga."

35. Dixit autem Ionadab ad regem: “Ecce filii regis adsunt! Iuxta verbum servi tui sic factum est”.

36. Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi uðoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.

36. Cumque cessasset loqui, apparuerunt et filii regis et intrantes levaverunt vocem suam et fleverunt; sed et rex et omnes servi eius fleverunt ploratu magno nimis.

37. Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka.

37. Porro Absalom fugiens abiit ad Tholmai filium Ammiud regem Gesur. Luxit ergo David filium suum cunctis diebus.

38. A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine.

38. Absalom autem, cum fugisset et venisset in Gesur, fuit ibi tribus annis.

39. Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.

39. Cessavitque spiritus regis adversari Absalom, eo quod consolatus esset super Amnon interitu.