Biblija u jednoj godini.

Osamdeset trećeg dana, Jošua vodi Izrael do pobjede kod Aja i obnavlja savez s Bogom na gori Ebal, potvrđujući njihovu predanost Zakonu. Zatim, u Jošui 9, narod je prevaren od strane Gibeonjana, pokazujući važnost razboritosti i savjetovanja s Bogom u svakoj odluci. Psalam 126 slavi obnovu i radost Božjeg naroda nakon teških vremena, odražavajući radost obnovljene vjernosti.

Poglavlje 8

1. Tada reèe Jahve Jošui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu.

2. Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða."

3. Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu;

4. dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.

5. A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih.

6. Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.'

7. Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat æe vam ga u ruke.

8. Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih."

9. Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noæ meðu narodom.

10. Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj.

11. Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica.

12. Jošua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane.

13. A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noæ usred naroda.

14. Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izaðe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda.

15. Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji.

16. Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneæi Jošuu, odvoje se od grada.

17. I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.

18. Tada reèe Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu.

19. I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.

20. Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima.

21. Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.

22. Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe.

23. A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui.

24. Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od maèa, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše maèem sve što bješe u njemu.

25. Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj.

26. Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja.

27. Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui.

28. Jošua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas.

29. Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

30. Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

31. kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i prièesnica.

32. Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove.

33. I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije.

34. Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona.

35. Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.

Poglavlje 9

1. O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž èitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci -

2. pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela.

3. A stanovnici Gibeona, pouèeni onim što Jošua uèini Jerihonu i Aju,

4. dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreæe i vinske mješine, poderane i zakrpane.

5. Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru odjeæu. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen.

6. Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama."

7. Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?"

8. A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?"

9. Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve što je uèinio u Egiptu

10. i za ono što je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu.

11. Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poðite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.'

12. Evo našega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.

13. A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ poderali; i haljine naše i obuæa veæ su trošni od dalekog puta."

14. I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu što æe im reæi.

15. Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu.

16. A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela.

17. Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.

18. Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti protiv glavara.

19. Tada svi glavari rekoše zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.

20. Evo što æemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli."

21. Još dometnuše glavari: "Neka žive i neka budu drvosjeèe i vodonoše svoj zajednici." Sva zajednica prihvati što rekoše glavari.

22. Jošua pozva Gibeonce i reèe im: "Zašto nas prevariste govoreæi: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas?

23. Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama ropstva: bit æete drvosjeèe i vodonoše za Dom Boga moga."

24. Oni odgovore Jošui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo uèinili ovo.

25. I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama što misliš da je dobro i pravo."

26. A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili.

27. I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.

1. Hodoèasnièka pjesma. Kad Jahve vraæaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo.

2. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meðu poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve uèini!"

3. Velika nam djela uèini Jahve: opet smo radosni!

4. Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske!

5. Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.

6. Išli su plaèuæi noseæi sjeme sjetveno: vraæat æe se s pjesmom, noseæi snoplje svoje.