Biblija u jednoj godini.

Na 227. dan, Jeremija 4 upozorava na skoru uništenje Jeruzalema zbog neposlušnosti naroda. Ezekiel 31-32 prikazuje pad moćnih naroda, pokazujući da su svi pod Božjim sudom. Izreke 14:17-20 nude lekcije o strpljenju, samokontroli i razlučivanju, potičući čitatelja da živi razborito i mudro.

1. "Ako se, Izraele, želiš vratiti - rijeè je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.

2. Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi æe se blagoslivljati u tebi i tobom se dièiti."

3. Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrèite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima.

4. Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer æe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet æe, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaèina što ih poèiniste.

5. Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vièite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrðene!'

6. Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreæu sa Sjevera, veliku propast.

7. Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja.

8. Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla.

9. U dan onaj - rijeè je Jahvina - klonut æe srce kralju i knezovima. Sveæenici æe se zapanjiti, proroci umuknuti.

10. I reæi æe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reèe: 'Uživat æete mir' a sad nam je maè pod grlom.'

11. U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s pustinjskih sipina puše prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da proèisti!

12. Doæi æe mi vjetar pun prijetnje, i ja æu im tada izreæi sud!

13. Gle: diže se k'o oblaèine, kola mu slièna vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo!

14. Operi opaèinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle æe se u grudima tvojim misli zloèinaèke gnijezditi?

15. Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreæu.

16. Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;

17. poput èuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rijeè je Jahvina.

18. Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše. To je tvoja nesreæa! Kako je gorka, kako li pogaða u srce!

19. Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršæe mi duša! Ne mogu šutjeti, jer èujem glas roga, poklike bojne.

20. Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.

21. Dokle æu gledati bojne znakove, slušati pozive roga?

22. Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju.

23. Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla.

24. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

25. Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.

26. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.

27. Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj zadati posljednji udarac.

28. Na to æe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neæu se raskajati, odluèih i neæu odustati.

29. Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.

30. A ti, opustošena, što æeš uèiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oèi lièilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.

31. Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one što prvi put raða; èuj, to kæi sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'

Poglavlje 31

1. Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga nalièiš velièinom svojom?

3. Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišæa i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.

4. Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveæu poljskom.

5. I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;

6. ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu.

7. Lijep on bijaše velièinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!

8. Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni èempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.

9. Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviðaše mu sve edensko drveæe u vrtu Božjem.'

10. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,

11. predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po zloæi njegovoj, i odbacih ga.

12. Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!

13. Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Meðu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!

14. Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!'

15. Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši!

16. Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.

17. I ono, mišica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu sjeðahu, siðoše s njim u Podzemlje, k onima što maèem bijahu probodeni.

18. Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièiš svojom moæi, slavom i velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš meðu onima što maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijeè je Jahve Gospoda."

Poglavlje 32

1. Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, zaplaèi nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviæu naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, buèio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!'

3. Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet æu mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni æe te u mojoj mreži izvuæi.

4. Ostavit æe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te æu pustiti i zvijeri zemaljske tobom æu nahraniti!

5. Meso æu ti razbacat' po gorama, doline æu prekriti strvinom tvojom.

6. Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijeèna njome napuniti.

7. A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošæu neæe svijetliti.

8. Sva æu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak æu nad zemljom razastrijeti!' - rijeè je Jahve Gospoda.

9. 'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate.

10. Narode æe mnoge strava uhvatiti, a njihovi æe se kraljevi nad tobom užasnuti njima naoèigled. I na dan pada tvojega svatko æe za svoj život neprestano strepiti.'

11. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Maè kralja babilonskoga na te æe se spustiti.

12. Tvoje æu mnoštvo pobiti maèevima junaka, najljuæi od svih naroda opustošit æe ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti.

13. Svu æu stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neæe gaziti niti æe ih životinjski papak mutiti.

14. Onda æu im vode opet stišati i uèinit æu da im rijeke kao ulje teku!' - rijeè je Jahve Gospoda.

15. 'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljaèkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat æe da sam ja Jahve.

16. Tužaljka je to koja æe se naricati. Naricat æe je kæeri naroda. Naricat æe je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - rijeè je Jahve Gospoda."

17. Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina:

18. "Sine èovjeèji, narièi za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kæeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siðoše u jamu.

19. Od koga si bolji? Siði i poèini s neobrezanima.

20. Oni æe pasti meðu one što ih maè pokosi. Ležaj æe dobiti sa svim mnoštvom.

21. Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem pokošenima!'

22. Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni.

23. Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoæ užas u zemlji živih, sada pobijeni, maèem pokošeni.

24. Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siðoše: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše.

25. Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, maèem probodeni: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše, meðu pobijene položeni.

26. Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, maèem probodeni, nekoæ užas u zemlji živih.

27. Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siðoše s oružjem, s maèem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih.

28. I ti æeš ležati usred neobrezanih, maèem pokošenih.

29. Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoè svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su maèem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siðoše.

30. Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siðoše meðu probodene. Unatoè užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s maèem probodenima, snoseæi svoju sramotu s onima što u jamu siðoše.

31. Vidjet æe ih faraon i utješit æe se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova maèem pokošena, rijeè je Jahve Gospoda!

32. Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s maèem pokošenima - rijeè je Jahve Gospoda."

17. Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi.

18. Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenèava znanje.

19. Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

20. I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.