Biblija u jednoj godini.

Na 157. dan, Marko 7-8 ističe Isusova učenja o unutarnjoj čistoći i vjeri. Psalam 23 nudi nam utjehu, podsjećajući nas da je Gospodin naš pastir, da nas pažljivo vodi, štiti i obnavlja našu snagu usred teškoća.

Poglavlje 7

1. Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji doðoše iz Jeruzalema.

2. I opaze da neki njegovi uèenici jedu kruh neèistih, to jest neopranih ruku.

3. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.

4. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje èaša, vrèeva i lonaca.

5. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji uèenici ne postupaju po predaji starih, nego neèistih ruku blaguju?"

6. A on im reèe: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama èasti, a srce mu je daleko od mene.

7. Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske.

8. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."

9. Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste saèuvali svoju predaju.

10. Mojsije doista reèe: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni.

11. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',

12. takvome više ne dopuštate ništa uèiniti za oca ili majku.

13. Tako dokidate rijeè Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slièno èinite."

14. Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!

15. Ništa što izvana ulazi u èovjeka ne može ga oneèistiti, nego što iz èovjeka izlazi - to ga oneèišæuje.

16. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

17. I kad od mnoštva uðe u kuæu, upitaše ga uèenici za prispodobu.

18. I reèe im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaæate li da èovjeka ne može oneèistiti što u nj ulazi

19. jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on oèisti sva jela.

20. Još dometnu: "Što iz èovjeka izlazi, te oneèišæuje èovjeka.

21. Ta iznutra, iz srca èovjeèjega, izlaze zle namisli, bludništva, kraðe, ubojstva,

22. preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.

23. Sva ta zla iznutra izlaze i oneèišæuju èovjeka."

24. Odande otiðe u kraj tirski. I uðe u neku kuæu. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

25. nego odmah doèu žena koje kæerkica imaše duha neèistoga. Ona doðe i pade mu pred noge.

26. A žena bijaše Grkinja, Sirofenièanka rodom. I moljaše ga da joj iz kæeri istjera zloduha.

27. A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima."

28. A ona æe mu: "Da, Gospodine! Ali i psiæi ispod stola jedu od mrvica djeèjih."

29. Reèe joj: "Zbog te rijeèi idi, izišao je iz tvoje kæeri zloduh."

30. I ode kuæi te naðe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.

31. Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doðe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

32. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

33. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

34. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to æe reæi: "Otvori se!"

35. I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

36. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali

37. i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve uèinio! Gluhima daje èuti, nijemima govoriti!"

Poglavlje 8

1. Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduæi da nisu imali što jesti, dozva Isus uèenike pa im reèe:

2. "Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me i nemaju što jesti.

3. Ako ih otpravim gladne njihovim kuæama, klonut æe putom. A neki su od njih došli iz daleka."

4. Uèenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"

5. On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."

6. Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim uèenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.

7. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reèe da i to posluže.

8. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.

9. Bilo ih je oko èetiri tisuæe. Tada ih otpusti,

10. a sam sa svojim uèenicima odmah uðe u laðu i ode u kraj dalmanutski.

11. Tada istupiše farizeji i poèeše raspravljati s njime. Iskušavajuæi ga, zatraže od njega znak s neba.

12. On uzdahnu iz sve duše i reèe: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neæe dati znak."

13. Tada ih ostavi, ponovno uðe u laðu pa otiðe prijeko.

14. A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na laði.

15. Nato ih Isus opomenu: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"

16. Oni, zamišljeni, meðu sobom govorahu: "Kruha nemamo."

17. Zamijetio to Isus pa im reèe: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaæate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

18. Oèi imate, a ne vidite; uši imate, a ne èujete? Zar se ne sjeæate?

19. Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuæa, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest."

20. "A kada razlomih sedam na èetiri tisuæe, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."

21. A on æe njima: "I još ne razumijete?"

22. Doðu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

23. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oèi, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?"

24. Slijepac upilji pogled i reèe: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveæe ... hodaju."

25. Tada mu Isus opet stavi ruke na oèi i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

26. Tada ga posla kuæi i reèe mu: "Ne ulazi u selo."

27. I krenu Isus i njegovi uèenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita uèenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?"

28. Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treæi opet da si neki od proroka."

29. On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Ti si Pomazanik - Krist!"

30. I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

31. I poèe ih pouèavati kako Sin Èovjeèji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.

32. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poèe odvraæati.

33. A on se okrenu, pogleda svoje uèenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

34. Tada dozva narod i uèenike pa im reèe: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

35. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanðelja, spasit æe ga.

36. Ta što koristi èovjeku steæi sav svijet, a životu svojemu nauditi?

37. Ta što da èovjek dadne u zamjenu za život svoj?

38. Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi u ovom preljubnièkom i grešnièkom naraštaju - njega æe se stidjeti i Sin Èovjeèji kada doðe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anðelima."

1. Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u èem ja ne oskudijevam;

2. na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi

3. i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

4. Pa da mi je i dolinom smrti proæi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

5. Trpezu preda mnom prostireš na oèi dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, èaša se moja prelijeva.

6. Dobrota i milost pratit æe mene sve dane života moga. U Jahvinu æu domu prebivati kroz dane mnoge.