Biblija u jednoj godini.

Na 156. dan, Marko 5-6 predstavlja čudesna ozdravljenja, uskrsnuće Jairove kćeri i umnožavanje kruhova, ističući Isusovo suosjećanje i moć. Psalam 21 slavi pobjedu i božanski blagoslov, potičući nas da hvalimo Gospodina za njegova čuda.

Poglavlje 5

1. Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

2. Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom.

3. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

4. jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5. Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

6. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se,

7. a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!"

8. Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!"

9. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

10. I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

11. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

12. Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!"

13. I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

14. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo.

15. Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

16. A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

17. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

18. Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

19. No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao."

20. On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili.

21. Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

22. Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

23. pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

24. I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

25. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

26. mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

27. Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

28. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena."

29. I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

30. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

31. A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

32. A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini.

33. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

34. On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!"

35. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?"

36. Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

37. I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

38. I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

39. Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava."

40. A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete.

41. Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

42. I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku.

43. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.

Poglavlje 6

1. I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici.

2. I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama?

3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega.

4. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu."

5. I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih.

6. I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao.

7. Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima.

8. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,

9. nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina.

10. I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande.

11. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo."

12. Otišavši, propovijedali su obraæenje,

13. izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali.

14. Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

15. A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka."

16. Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

17. Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.

18. Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",

19. Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

20. jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

21. I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim.

22. Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!"

23. I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."

24. Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!"

25. I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

26. Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

27. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

28. donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

29. Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

30. Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali.

31. I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

32. Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu.

33. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih.

34. Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu.

35. A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno.

36. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."

37. No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

38. A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."

39. I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

40. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

41. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

42. I jeli su svi i nasitili se.

43. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.

44. A jelo je pet tisuæa muškaraca.

45. On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

46. I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli.

47. Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju.

48. Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi.

49. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.

50. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

51. I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

52. još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

53. Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu.

54. Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju

55. pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi.

56. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

1. Zborovoði. Psalam. Davidov.

2. Jahve, zbog tvoje se moæi kralj veseli, zbog pomoæi tvoje radosno klièe.

3. Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih.

4. Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.

5. Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.

6. Pomoæu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga velièanstvom i sjajem.

7. Ti ga uèini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošæu lica svojega.

8. Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neæe se pokolebati.

9. Tvoja ruka nek' pronaðe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!

10. Nek' budu kao u peæi ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj!

11. Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.

12. Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neæe uspjeti.

13. Ti æeš ih natjerati u bijeg, svoj luk æeš usmjeriti na njih.

14. Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!