pronađen 67 Rezultati za: Debora Pjesma

  • Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". (Knjiga Postanka 35, 8)

  • Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. (Knjiga Izlaska 15, 2)

  • Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. (Ponovljeni zakon 31, 19)

  • A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neæe nikada zaboraviti, pružit æe svjedoèanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što veæ danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah." (Ponovljeni zakon 31, 21)

  • U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, žena Lapidotova. (Knjiga o sucima 4, 4)

  • "Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš. (Knjiga o sucima 4, 9)

  • Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora. (Knjiga o sucima 4, 10)

  • Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom. (Knjiga o sucima 4, 14)

  • Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: (Knjiga o sucima 5, 1)

  • Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. (Knjiga o sucima 5, 7)

  • Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe: "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Još mu samo treba kraljevstvo!" (Prva knjiga o Samuelu 18, 8)

  • Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, poèela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 27)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina