Trouvé 67 Résultats pour: Debora Pjesma

  • Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". (Knjiga Postanka 35, 8)

  • Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. (Knjiga Izlaska 15, 2)

  • Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. (Ponovljeni zakon 31, 19)

  • A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neæe nikada zaboraviti, pružit æe svjedoèanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što veæ danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah." (Ponovljeni zakon 31, 21)

  • U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, žena Lapidotova. (Knjiga o sucima 4, 4)

  • "Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš. (Knjiga o sucima 4, 9)

  • Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora. (Knjiga o sucima 4, 10)

  • Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom. (Knjiga o sucima 4, 14)

  • Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: (Knjiga o sucima 5, 1)

  • Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. (Knjiga o sucima 5, 7)

  • Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe: "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Još mu samo treba kraljevstvo!" (Prva knjiga o Samuelu 18, 8)

  • Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, poèela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 27)


“Imitemos o coração de Jesus, especialmente na dor, e assim nos conformaremos cada vez mais e mais com este coração divino para que, um dia, lá em cima no Céu, também nós possamos glorificar o Pai celeste ao lado daquele que tanto sofreu”. São Padre Pio de Pietrelcina