Biblija u jednoj godini.

Na 344. dan pratimo Pavla kako se suočava sa zatvorom i sukobima u Djelima apostolskim 23. U 2. Korinćanima 12-13 dijeli svoje iskustvo patnje i pouzdanja u Boga, dok nas Mudre izreke 29:8-11 uče da djelujemo razborito i razborito u izazovnim situacijama.

1. Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."

2. Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.

3. Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?"

4. Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?"

5. Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."

6. Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih."

7. Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.

8. Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.

9. Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?"

10. Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.

11. Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!"

12. Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

13. Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

14. Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

15. Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi."

16. Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu.

17. Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti."

18. On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi."

19. Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?"

20. "Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu.

21. Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu."

22. Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."

23. Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju.

24. Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."

25. Napisa i pismo ovoga sadržaja:

26. "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

27. Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

28. Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe.

29. Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.

30. Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."

31. Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu.

32. Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.

33. Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.

34. Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:

35. "Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.

Poglavlje 12

1. Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viðenje i objave Gospodnje.

2. Znam èovjeka u Kristu: prije èetrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treæeg neba.

3. I znam da je taj èovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -

4. bio ponesen u raj i èuo neizrecive rijeèi, kojih èovjek ne smije govoriti.

5. Time æu se hvaliti, a samim se sobom neæu hvaliti osim slabostima svojim.

6. Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što èuje od mene.

7. I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anðeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

8. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reèe:

9. "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije æu se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

10. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoæama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

11. Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporuèite jer ni u èemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa.

12. Znamenja apostolstva moga ostvarena su meðu vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i èudesima i silnim djelima.

13. Ta u èemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

14. Evo, spremam se treæi put doæi k vama i neæu vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

15. A ja æu najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

16. Ali neka! Ja vas nisam optereæivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".

17. Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

18. Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u èemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

19. Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgraðivanje.

20. Bojim se doista da vas kada doðem, možda neæu naæi kakve bih htio i da æete vi mene naæi kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svaða, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;

21. da me opet kada doðem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za neèistoæu i bludnost i razvratnost koju poèiniše.

Poglavlje 13

1. Evo treæi put idem k vama. Svaka presuda neka poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

2. Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh veæ i opet - kao onda drugi put nazoèan, tako i sada nenazoèan - unaprijed velim: ako opet doðem, neæu štedjeti.

3. Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoæan, nego je snažan meðu vama.

4. I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali æemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.

5. Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inaèe niste pravi.

6. A spoznat æete, nadam se, da smo mi pravi.

7. Molimo se Bogu da ne èinite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro èinite, pa izašli mi i kao nepravi.

8. Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu.

9. Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje.

10. To vam nenazoèan pišem zato da nazoèan ne bih morao oštro nastupiti vlašæu koju mi Gospodin dade za izgraðivanje, a ne za rušenje.

11. Uostalom, braæo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit æe s vama.

12. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.

13. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

8. Podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.

9. Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.

10. Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.

11. Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.