Biblija u jednoj godini.

Na 328. dan, Djela apostolska 7 prepričavaju Stjepanov snažan govor u obrani njegove vjere, koji je kulminirao njegovim mučeništvom. Rimljanima 11-12 podsjeća nas na uključivanje Izraela i pogana u Božji plan i potiče nas da živimo preobraženim životom. Izreke 27:13-14 uče nas praksi strpljenja i važnosti opreznog djelovanja u teškim situacijama.

1. Veliki sveæenik upita: "Je li to tako?"

2. Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,

3. i reèe mu: Iziði iz zemlje svoje, iz zavièaja svoga, hajde u zemlju koju æu ti pokazati.

4. On nato iziðe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.

5. U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeæa dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta.

6. Bog isto tako reèe da æe potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuðoj, da æe ih porobljavati i tlaèiti èetiri stotine godina.

7. Ali narod kojemu budu robovali ja æu suditi, reèe Bog. A nakon toga iziæi æe i iskazati mi štovanje na ovome mjestu.

8. Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaèetnika."

9. "Rodozaèetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim

10. te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošæu i mudrošæu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

11. Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naæi hrane.

12. Kad Jakov doèu da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše.

13. Drugi se put Josip oèitova braæi svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.

14. Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša.

15. Jakov tako siðe u Egipat. I umrije on i oci naši.

16. Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."

17. "Kako se bližilo vrijeme obeæanja koje Bog obreèe Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se

18. dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.

19. Lukav prema rodu našemu, tlaèio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu.

20. U taj se èas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuæi oèinskoj,

21. a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kæi faraonova i othrani sebi za sina.

22. Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rijeèima i djelima."

23. "Kad mu bijaše èetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braæu svoju, sinove Izraelove.

24. I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipæanina.

25. Mislio je da æe braæa njegova shvatiti kako æe im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše.

26. Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braæa ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?'

27. Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rijeèima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?

28. Kaniš li ubiti i mene kao što si juèer ubio onog Egipæanina?

29. Na te rijeèi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina."

30. "Nakon èetrdeset godina ukaza mu se Anðeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.

31. Opazivši to, zadivi se Mojsije viðenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:

32. Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati.

33. A Gospodin æe mu: Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo.

34. Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu èuo pa siðoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!"

35. "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anðelu koji mu se ukaza u grmu.

36. On ih izvede uèinivši èudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz èetrdeset godina.

37. To je onaj Mojsije koji reèe sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braæe podiæi æe vam Bog.

38. To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izmeðu Anðela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rijeèi životne da ih nama preda.

39. Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat

40. rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji æe iæi pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'

41. Tele naèiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih.

42. Bog se pak odvrati i prepusti ih da èaste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proroèkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose èetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?

43. Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest æu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!"

44. "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedoèanstva kako odredi Onaj koji reèe Mojsiju da se on naèini po praliku koji je vidio.

45. Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida,

46. koji je našao milost pred Bogom te molio da naðe boravište Bogu Jakovljevu.

47. Istom Salomon izgradi mu Dom.

48. Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:

49. Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poèinka?

50. Nije li ruka moja naèinila sve to?

51. Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!

52. Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika èiji ste vi sada izdajice i ubojice,

53. vi koji po anðeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali."

54. Kad su to èuli, uskipješe u srcima i poèeše škripati zubima na njega.

55. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu

56. pa reèe: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Èovjeèjega gdje stoji zdesna Bogu."

57. Vièuæi iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.

58. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladiæa koji se zvao Savao.

59. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"

60. Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reèe, usnu.

Poglavlje 11

1. Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

2. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:

3. Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.

4. Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.

5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

6. Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost!

7. Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,

8. kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, uši da ne èuju sve do dana današnjega.

9. I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaæom.

10. Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni!

11. Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.

12. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li æe više to biti njihov puni broj?

13. Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam

14. ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.

15. Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, što li æe biti njihovo prihvaæanje ako ne oživljenje od mrtvih?

16. Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.

17. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline,

18. ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.

19. Reæi æeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

20. Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!

21. Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neæe poštedjeti.

22. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inaèe æeš i ti biti odsjeèen.

23. A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je Bog da ih opet pricijepi.

24. Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

25. Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe.

26. I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona Otkupitelj, odvratit æe bezbožnost od Jakova.

27. I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

28. U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

29. Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

30. Doista, kao što vi nekoæ bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrðe

31. tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrðe.

32. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

33. O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

34. Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

35. Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo?

36. Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

Poglavlje 12

1. Zaklinjem vas, braæo, milosrðem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje.

2. Ne suoblièujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

3. Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmeðu vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je veæ komu Bog odmjerio mjeru vjere.

4. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,

5. tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.

6. Dare pak imamo razlièite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri;

7. je li služenje - neka je u služenju; je li pouèavanje - u pouèavanju;

8. je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrðe - radostan!

9. Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

10. Srdaèno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeèite jedni druge poštovanjem!

11. U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

12. U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

13. Pritjeèite u pomoæ svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

14. Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

15. Radujte se s radosnima, plaèite sa zaplakanima!

16. Budite istomišljenici meðu sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlaèi što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

17. Nikome zlo za zlo ne vraæajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!

18. Ako je moguæe, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

19. Ne osveæujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja æu je vratiti, veli Gospodin.

20. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Èiniš li tako, ugljevlje mu ražareno zgræeš na glavu.

21. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

13. Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuðinca.

14. Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.