Biblija u jednoj godini.

Na 246. dan, Jeremija 32 jača povjerenje u Boga čak i u vremenima neizvjesnosti, dok Judita 1-2 pokazuje Juditinu hrabrost i mudrost u zaštiti svog naroda. Izreke 16:25-28 nas uče da pogrešni izbori vode zlu, ali da razboritost i integritet donose blagoslove i sigurnost.

1. Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.

2. U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja.

3. Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji;

4. a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti.

5. Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'"

6. Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina:

7. 'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!'

8. Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina.

9. Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra.

10. Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji.

11. Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama,

12. predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu.

13. Tada pred njima zapovjedim Baruhu:

14. 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju.

15. Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'"

16. Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:

17. "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe!

18. Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama!

19. Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!

20. Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas,

21. ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim.

22. Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko.

23. I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje.

24. Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš.

25. A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!"

26. Tada mi doðe rijeè Jahvina:

27. "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe!

28. Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti.

29. Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi.

30. Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina.

31. Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

32. zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.

33. Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše.

34. Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.

35. Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh."

36. Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:

37. "Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive.

38. I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov.

39. I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje.

40. I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene.

41. I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom."

42. Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh.

43. Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'

44. Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.

Poglavlje 1

1. Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladaše u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani.

2. On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i èetverouglasta kamena, široka tri lakta i dugaèka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu.

3. Do vrata gradskih podiže kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili šezdeset lakata široki.

4. Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu èetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaæi golema vojska s povorkom pješaka.

5. U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevaše s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se proteže na podruèju Ragaua.

6. Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.

7. Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji življahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale,

8. narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona,

9. svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruèju Gešema,

10. sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije.

11. Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugaše se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupiše se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijaše obièan èovjek. Otposlaše praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavši im poèasti.

12. Tada se Nabukodonozor užasno razbjesni protiv svih tih podruèja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da æe im se osvetiti i maèem opustošiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uništiti sve stanovnike koji življahu na podruèju Moaba, plemena Amona, èitave Judeje i sve žitelje Egipta sve do obaju mora.

13. Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potuèe ga u borbi, rasprši mu svu vojsku, konjaništvo i kola,

14. zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaèka trgovišta, svede sjaj njegov na sprdnju.

15. Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se riješi zauvijek.

16. Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnoštvom ratnika što im se bijahu pridružili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoše besposlici i uživanju stotinu i dvadeset dana.

Poglavlje 2

1. Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj palaèi Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisliše tajnu osnovu o izvršenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on veæ bijaše kazao.

2. Sazva sve svoje pomoænike i sve svoje dostojanstvenike i saopæi im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odluèi potpuno uništenje onih pokrajina.

3. I bi odluèeno da se unište posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta.

4. Zatim, kako završi vijeæanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu:

5. "Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiæi æeš od mene i povest æeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuæa konja i konjanika.

6. Poæi æeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta.

7. Naredit æeš im da pripreme zemlju i vodu, jer æu u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit æu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit æu da je temeljito opljaèkaju.

8. Njihovi æe ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit æe se nabujavši od njihovih mrtvih tijela.

9. Otjerat æu ih kao prognanike do nakraj svijeta.

10. Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruèje. Ako ti se predaju, ti æeš mi ih saèuvati za dan njihove kazne.

11. Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god doðeš, podvrgni ih smrti i pljaèki u svoj zemlji koja ti je povjerena.

12. Kazah i svojom æu rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva.

13. Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš."

14. Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike, vojskovoðe i èasnike vojske asirske,

15. prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao što je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisuæa ljudi i dvanaest tisuæa strijelaca na konjima

16. i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mnoštva.

17. Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu

18. i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu kolièinu zlata i srebra iz kraljeva dvora.

19. Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pješacima.

20. Silno, izmiješano mnoštvo, kao skakavci ili kopneni pijesak nebrojeni, iðaše za njim.

21. Krenuše iz Ninive i nakon tri dana hoda stigoše do ravnice Bektileta, pa se utaboriše za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije.

22. Holoferno pokrenu svu vojsku, pješake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima.

23. Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave suèelice pustinji, južno od zemlje heleonske.

24. Prijeðe Eufrat, proðe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzduž potoka Abrona, da bi izbio na more.

25. Zauze podruèje Cilicije, isjeèe na komade sve one koji mu se opirahu i stiže do meða Jafata na jug, nasuprot Arabiji.

26. Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im šatore, ugrabi stada.

27. Za žetve žita siðe u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uništi im stada i stoku, opljaèka im gradove, opustoši polja i oštricom maèa pobi sve mlado.

28. Tada spopade strah i užas sve stanovnike obala Sidona i Tira, žitelje Sura i Okine i sve žitelje Jamnije. I graðane koji su živjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.

25. Neki se put èini èovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.

26. Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.

27. Bezoènik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.

28. Himben èovjek zameæe svaðu i klevetnik razdor meðu prijatelje.