Biblija u jednoj godini.

Dvadeset trećeg dana, napetost u Josipovoj priči raste. Postanak 43-44 opisuje drugi susret braće s Josipom, emocionalnu gozbu i posljednji ispit sa srebrnom čašom skrivenom u Benjaminovoj prtljazi, što dovodi do Judine dirljive molbe. Job 35-36 zaključuje Elihuove govore, braneći Božju veličinu i pravdu. Izreke 4:10-19 živo suprotstavljaju dva životna puta: put pravednika, koji sja sve jače do bijela dana, i put zlih, koji je poput guste tame.

Poglavlje 43

1. Strašna glad pritisla zemlju.

2. Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

3. Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'

4. Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita.

5. Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'"

6. "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?"

7. Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'"

8. Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.

9. Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka.

10. TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti."

11. Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.

12. Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna.

13. Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku.

14. Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."

15. Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa.

16. Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

17. Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

18. Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove."

19. Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu:

20. "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;

21. i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.

22. A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe."

23. "Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna.

24. Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe.

25. Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati.

26. Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.

27. Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?"

28. "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje.

29. Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

30. Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka.

31. Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!"

32. Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno.

33. I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

34. I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

Poglavlje 44

1. Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe.

2. A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio.

3. Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

4. Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro?

5. Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'"

6. Stigavši ih, ponovi im te rijeèi.

7. Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što!

8. Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara!

9. Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru."

10. "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni."

11. Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori.

12. On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi.

13. Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.

14. Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

15. Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?"

16. Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar."

17. "Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!"

18. Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.

19. Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?'

20. Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'

21. Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?'

22. A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

23. Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.'

24. Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara.

25. Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

26. Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.'

27. Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina.

28. Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio.

29. Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.'

30. Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,

31. on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol.

32. Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.'

33. Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom.

34. Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."

Poglavlje 35

1. Elihu nastavi svoju besjedu i reèe:

2. "Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

3. kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti èinim time?'

4. Na sve to ja æu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.

5. Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!

6. Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?

7. Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?

8. Opakost tvoja tebi sliène pogaða i pravda tvoja èovjeku koristi.

9. Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moænika,

10. nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noæ pjesmom veselom ispunja,

11. umnijim nas od zvijeri zemskih èini i mudrijima od ptica nebeskih?'

12. Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.

13. Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne èuje vapaje, da pogled na njih ne svraæa Svesilni!

14. A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još èekam.'

15. Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'

16. Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

Poglavlje 36

1. Elihu nastavi i reèe:

2. "Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga.

3. Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

4. Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen.

5. Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

6. Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

7. S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

8. Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

9. djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

10. Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

11. Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove.

12. Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako.

13. A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje;

14. u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

15. Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi:

16. izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

17. Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

18. nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

19. Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba.

20. Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš.

21. Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje.

22. Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega?

23. Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'?

24. Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

25. S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka.

26. Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih!

27. U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

28. Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

29. Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

30. Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

31. Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

32. On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi.

33. Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.

10. Poslušaj, sine moj, primi moje rijeèi i umnožit æe se godine tvojeg života.

11. Pouèih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;

12. neæe ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrèiš li, neæeš posrnuti.

13. Èvrsto se drži pouke, ne puštaj je, èuvaj je, jer ona ti je život.

14. Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.

15. Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiði ga.

16. Jer oni ne spavaju ako ne uèine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore.

17. Jer jedu kruh opaèine i piju vino nasilja.

18. A pravednièka je staza kao svjetlost svanuæa, koja je sve jasnija do potpunog dana.

19. A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što æe se spotaknuti.