Poglavlje 41
1. Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.
2. Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.
3. Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
4. Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.
5. Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.
6. Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih.
7. Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.
8. Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti.
9. Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.
10. Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
11. Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja.
12. Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna.
13. Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše."
14. Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.
15. Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ."
16. "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu."
17. Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.
18. I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.
19. Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!
20. I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.
21. Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.
22. Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.
23. Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih.
24. I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni."
25. Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti.
26. Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.
27. Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina.
28. To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti.
29. Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
30. A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.
31. Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika.
32. A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti.
33. Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.
34. Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.
35. Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.
36. Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."
37. Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.
38. Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?"
39. A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.
40. Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe.
41. Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom."
42. Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.
43. Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
44. Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."
45. Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.
46. Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.
47. Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju;
48. on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja.
49. Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.
50. Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu.
51. Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom."
52. Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje."
53. Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju,
54. a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.
55. A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!"
56. Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.
57. Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.
Poglavlje 42
1. Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga?
2. Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo."
3. Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta.
4. Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je.
5. Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
6. Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje.
7. Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."
8. Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali.
9. Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."
10. Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane.
11. Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode."
12. On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje."
13. Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema."
14. No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode!
15. Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo!
16. Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!"
17. Potom ih baci u zatvor na tri dana.
18. Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan.
19. Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima.
20. Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu.
21. Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."
22. Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv."
23. Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa.
24. On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.
25. Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine.
26. Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.
27. Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi.
28. "Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!"
29. Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo.
30. "Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.
31. Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.
32. Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.
33. Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite.
34. Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'"
35. Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac.
36. "Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"
37. Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!"
38. "Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."
