Biblija u jednoj godini.

Na 213. dan razmišljamo o pravdi i vjernosti. Izaija 47-48 otkriva Božji sud nad tlačiteljskim narodima i potvrđuje Njegovu brigu za Izrael. Ezekiel 8-9 predstavlja vizije koje pokazuju težinu grijeha i potrebu za svetošću. Izreke 12:13-16 uče načelima razboritosti, samokontrole i poštenja, vodeći nas da živimo pravedno čak i usprkos nedaćama.

Poglavlje 47

1. Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kæeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kæeri kaldejska! Jer, neæe te više zvati nježnom i tankoæutnom.

2. Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeði preko rijeke!

3. Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja æu se osvetiti, odvraæat' me nitko neæe.

4. Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:

5. "Sjedi šutke, u mrak se povuci, kæeri kaldejska. Jer, neæe te više zvati vladaricom kraljevstava.

6. Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izruèih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški.

7. Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom æu ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako æe se završiti.

8. A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neæu obudovjeti, neæu djece izgubiti!'

9. Stiæi æe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit æeš djecu, obudovjet æeš! Punom æe te mjerom snaæi oboje, pokraj svega tvojeg vraèanja i množine tvojih zaklinjanja!

10. U zloæu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!'

11. Zlo æe te snaæi - neæeš ga presresti; oborit æe se na te nesreæa - neæeš je odvratiti; doæi æe na te propast iznenada - neæeš je predvidjeti.

12. Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim èaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda æe ti biti od koristi? Možda æeš s njima strah utjerati?

13. Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca prorièu ono što æe te snaæi.

14. Gle, oni æe biti poput pljeve, oganj æe ih sažeæi. Ni sami sebe neæe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neæe ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne!

15. Takvi æe ti biti vraèi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poæi æe svaki svojim putem, i nikog neæe biti da te spasi."

Poglavlje 48

1. Èujte ovo, kuæo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.

2. Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime.

3. Dogoðaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, uèinih brzo, i zbi se.

4. Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i èelo da ti je mjedeno.

5. Zato sam ti veæ onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip uèini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!"

6. Èuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit æu ti nešto novo, otajno, što još ne znaš;

7. ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa èuo, da ne bi rekao: "Znao sam."

8. Nisi o tome èuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da æeš se iznevjeriti i da te od utrobe majèine zovu otpadnikom.

9. Radi imena svoga odgaðah svoj gnjev, radi èasti svoje susprezah se da te ne uništim.

10. Gle, proèistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje.

11. Sebe radi èinih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obešèasti? Slave svoje drugome ne dam!

12. Èuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji.

13. Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.

14. Saberite se svi i èujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga Jahve ljubi ispunit æe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim."

15. Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.

16. Pristupite k meni i poèujte ovo: "Od poèetka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim."

17. Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te uèim, vodim te putem kojim ti je iæi.

18. O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreæa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!

19. Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!"

20. Izaðite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno klièuæi, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio slugu svoga Jakova!

21. Nisu žeðali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je peæinu i potekla je voda."

22. "Nema mira opakima," kaže Jahve.

Poglavlje 8

1. Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeðah u svojoj kuæi, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.

2. Pogledah, i gle: tu kao neki èovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine.

3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmeðu zemlje i neba i ponese me u božanskome viðenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.

4. I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini.

5. I reèe mi: "Sine èovjeèji, podigni oèi prema sjeveru!" I podigoh oèi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.

6. I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što oni ovdje èine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje èini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet æeš i gorih gnusoba!"

7. I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.

8. I reèe mi: "Sine èovjeèji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz!

9. I reèe mi: "Uði i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje èine!"

10. Uðoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo.

11. A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga.

12. I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!"

13. I reèe mi još: "A vidjet æeš i gorih gnusoba što se ovdje èine!"

14. I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeðahu žene i oplakivahu Tamuza.

15. I reèe mi: "Vidiš li, sine èovjeèji? A vidjet æeš i gorih gnusoba od ovih!"

16. I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeðu trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leðima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.

17. I reèe mi: "Vidiš li to, sine èovjeèji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje èine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu?

18. Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje više neæe sažaliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neæu ih uslišiti."

Poglavlje 9

1. Tada zagrmje na moje uši i reèe: "Kazne grada! Priðite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!"

2. I gle, doðoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Meðu njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðoše oni i stadoše uz tuèani žrtvenik.

3. A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva èovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor,

4. te mu reèe: "Proði gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi èela sviju koji tuguju i plaèu zbog gnusoba što se u njemu èine!"

5. A drugima reèe na moje uši: "Poðite za njim gradom i ubijajte bez milosrða. Oèi vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja.

6. Pobijte starce, mladiæe, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poènite od mojega Svetišta!" I oni poèeše od starješina koji stajahu pred Domom.

7. I reèe im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziðoše te zaredaše ubijati gradom.

8. Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar æeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?"

9. Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!'

10. I zato se moje oèi neæe sažaliti i neæu im se smilovati: djela æu im njihova oboriti na glavu!"

11. I gle, èovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Uèinih kako si mi zapovjedio!"

13. Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.

14. Od ploda svojih usta nasitit æe se svatko obilno, a ono što je rukama uèinio vratit æe mu se.

15. Luðaku se èini pravim njegov put, a mudar èovjek sluša savjete.

16. Luðak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.