Biblija u jednoj godini.

Na 204. dan, Izaija 28-29 upozorava na ponos i samodostatnost, pozivajući na poniznost pred Bogom. Sofonija 1-2 najavljuje sud nad Judom i zlim narodima, naglašavajući božansku pravdu. Izreke 11:9-12 uče nas o integritetu, važnosti dobrog savjeta i snazi ​​bogobojazne zajednice, jačajući načela za svakodnevni život.

Poglavlje 28

1. Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni!

2. Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.

3. Bit æe izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

4. i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere.

5. U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda -

6. duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji odbija napad na vrata.

7. Oni posræu od vina, teturaju od žestoka piæa: sveæenici i proroci od žestoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od žestoka piæa, posræu u viðenjima, ljuljaju se sudeæi.

8. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema!

9. "Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?

10. Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam."

11. Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu.

12. On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati.

13. Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeæi padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate.

14. Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.

15. Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi sklonište i od obmane skrovište."

16. Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe propasti.

17. I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište;

18. propast æe savez vaš sa smræu, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas;

19. kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu.

20. Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota.

21. Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.

22. Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uništenje.

23. Poslušajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.

24. Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?

25. A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon raž po rubovima?

26. Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom.

27. Ne mlati se grahor cijepom, neæeš toèkom po kuminu, veæ se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa.

28. A da li se žito tare? Ne, neæeš ga dovijeka mlatiti: po njem æeš pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæeš.

29. I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošæu velikog.

Poglavlje 29

1. Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani,

2. pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel,

3. opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi.

4. Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu.

5. Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

6. pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.

7. Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.

8. Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

9. Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa.

10. Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce.

11. Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena."

12. A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati."

13. Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba,

14. zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika."

15. Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"

16. Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"?

17. Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu?

18. I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti.

19. A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu,

20. jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju:

21. oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.

22. Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti,

23. jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova.

24. Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.

Poglavlje 1

1. Rijeè Jahvina upuæena Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga.

2. "Da, sve æu zbrisati s lica zemlje" - rijeè je Jahvina!

3. "Izbrisat æu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, uèinit æu da padnu bezbožnici, istrijebit æu ljude s lica zemlje" - rijeè je Jahvina!

4. "Podignut æu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit æu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa sveæenicima njegovim;

5. one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom;

6. one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare."

7. Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike.

8. "U dan žrtve Jahvine, kaznit æu knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblaèe na naèin tuðinski.

9. Kaznit æu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom."

10. "U onaj dan" - rijeè je Jahvina - "vapaj æe se podiæi od Ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka.

11. Kukajte, stanovnici makteški, jer je satrt sav narod kanaanski, zbrisani su svi mjeraèi srebra.

12. I u to vrijeme pretražit æu Jeruzalem sa zubljama i pohodit æu kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može uèiniti ni dobro ni zlo.'"

13. Blago njihovo bit æe prepušteno pljaèki, njihove kuæe pustošenju. Oni su gradili kuæe - neæe u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neæe piti.

14. Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada æe i junak zajaukati.

15. Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrèine i naoblake! Dan tmina i magluština!

16. Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrðene i na visoka kruništa.

17. "Prepustit æu ljude nevoljama i vrludat æe kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv æe se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit æe baèena kao smeæe.

18. Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neæe ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu æe zemlju sažeæi. Jer on æe uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

Poglavlje 2

1. Saberite se, skupite, narode bestidni

2. prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina.

3. Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi æete možda biti zaštiæeni u dan gnjeva Jahvina.

4. Da, Gaza æe postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit æe izgnan, Ekron iz temelja išèupan.

5. Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeèi Jahvine protivu vas: "Ja æu te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit æu te, istrijebit æu sve tvoje stanovnike!

6. I postat æeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado."

7. I taj kraj pripast æe u dio Ostatku doma Judina; tu æe oni izvoditi blago na pašu; uveèer se odmarati u kuæama aškelonskim, jer æe ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on æe promijeniti sudbinu njihovu.

8. Èuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeðali moj narod i ponosili se zemljištem svojim.

9. "Zato, života mi moga!" - rijeè je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab æe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit æe ih, preostatak moga naroda zaposjest æe ih."

10. To æe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama.

11. Za njih æe Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim æe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda.

12. I vi, Etiopljani: "Vi æete biti probijeni mojim maèem."

13. Zatim æe svoju ruku diæi protiv Sjevera i razrušit æe zemlju asirsku, od Ninive æe pustoš uèiniti, suhu pustoš kao pustinja.

14. Usred nje æe stado ležati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran graktati na pragu.

15. To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama.

9. Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem.

10. Sa sreæe pravednièke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga.

11. Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se.

12. Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok èovjek uman šuti.