Biblija u jednoj godini.

Na 175. dan, 2. Kraljevima 6-7 prepričava Elizejeva čuda koja jačaju vjeru i nadu naroda. Hošea 4-7 osuđuje Izraelovu korupciju i nevjernost, pozivajući na razmišljanje i pokajanje. Psalam 103 budi našu zahvalnost za Božju milost i dobrotu, podsjećajući nas da Mu svakodnevno opraštamo i vjerujemo.

Poglavlje 6

1. Proroèki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

2. Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naèinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite."

3. Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoæu."

4. I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeæi drva.

5. A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuðena!"

6. A èovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira ispliva.

7. I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pruži ruku te je uze.

8. Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim èasnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu."

9. Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili."

10. I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek Božji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to više puta.

11. Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od naših drži s kraljem Izraelovim?"

12. Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuješ u svojoj spavaonici."

13. On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu."

14. Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad.

15. Ujutro, ustavši, èovjek Božji iziðe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, što nam je èiniti?"

16. A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima."

17. I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!

18. Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom.

19. Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu vas odvesti èovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.

20. Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidješe da su usred Samarije!

21. Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?"

22. A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru."

23. Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.

24. Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaðe i opkoli Samariju.

25. I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareæa glava stajala osamdeset šekela srebra, a èetvrt kaba golubinje neèisti pet šekela srebra.

26. Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!"

27. On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s gumna ili iz tijeska?"

28. Još joj kralj reèe: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti moga!'

29. Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

30. Kada je kralj èuo rijeèi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

31. I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

32. Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?"

33. Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još oèekujem od Jahve?"

Poglavlje 7

1. Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenog brašna za šekel.'"

2. Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti."

3. A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i oèekujemo smrt?

4. Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet æemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet æemo!"

5. U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!

6. Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas."

7. Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu.

8. Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga.

9. Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi. Zato poðimo! Javimo dvoru novost."

10. I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu."

11. Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora.

12. Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti što su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih žive pohvatati i uæi u grad."

13. A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa æemo vidjeti."

14. I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreæi: "Idite, izvidite!"

15. Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja.

16. I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj.

17. Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi što ju je rekao Božji èovjek kad mu kralj bijaše došao.

18. Dogodilo se kako je èovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel."

19. Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti."

20. I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.

Poglavlje 4

1. Èujte rijeè Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.

2. Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, veæ proklinjanje i laž, ubijanje i kraða, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže.

3. Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.

4. Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, sveæenièe.

5. Danju ti posræeš, a noæu s tobom posræe i prorok; pogubit æu mater tvoju.

6. Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveæenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja æu tvoje zaboraviti sinove.

7. Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili.

8. Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.

9. I sa sveæenikom bit æe k'o i s narodom; kaznit æu ga za njegove putove i naplatit æu mu za njegova djela.

10. Jest æe, ali se nasititi neæe; bludnièit æe, ali se neæe množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu -

11. blud, mošt i vino zarobiše im srce.

12. Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.

13. Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kæeri bludu, èine li preljub vaše nevjeste,

14. neæu vam kazniti kæeri što bludnièe niti nevjeste vaše što preljub èine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!

15. Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "živoga mi Jahve."

16. Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi?

17. Efrajim se udružio s kumirima: pusti ga!

18. A kad završe pijanku, bluda se prihvaæaju, Sramotu vole više nego Slavu svoju.

19. Vihor æe ih svojim krilima stegnuti i njihovi æe ih osramotit' žrtvenici.

Poglavlje 5

1. Poslušajte ovo, sveæenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru.

2. Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali æu ih sve kazniti.

3. Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele.

4. Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda meðu njima; oni Jahve ne poznaju.

5. Ponos Izraelov svjedoèi protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut æe i Juda s njim.

6. Iæi æe s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naæi neæe - povukao se od njih!

7. Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar æe žarki proždrijeti polja njihova.

8. Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine!

9. Opustošit æe Efrajima u dan kazne: meðu plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano.

10. Knezovi judejski postadoše poput onih što razmièu meðe; na njih æu k'o vodu gnjev svoj izliti.

11. Efrajim je tlaèitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iæi za ništavilom.

12. A ja æu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kuæi Judinoj.

13. Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poðe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neæe iscijeliti niti vam ranu vašu zalijeèiti.

14. Jer k'o lav æu biti Efrajimu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu razderati i otiæi, odnijet æu i nitko neæe spasiti.

15. Poæi æu, vratit æu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat æe me.

Poglavlje 6

1. "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on æe nas iscijeliti: on je udario, on æe nam poviti rane;

2. poslije dva dana oživit æe nas, treæeg æe nas dana podignuti i mi æemo živjeti pred njim.

3. Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On æe nam doæi poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju."

4. Što za tebe mogu uèiniti, Efrajime? Što za tebe mogu uèiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje.

5. Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeèima usta svojih; al' sud æe tvoj izaæi k'o svjetlost.

6. Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

7. Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili.

8. Gilead je grad zlikovaèki, pun krvavih tragova.

9. Družba je sveæenièka kao zasjeda razbojnièka: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu poèinjaju!

10. Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.

11. I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.

Poglavlje 7

1. Kad hoæu Izraela lijeèiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloæa Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuæu provaljuje, a vani napadaju razbojnici.

2. I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.

3. Svojom zloæom razveseljuju kralja, a knezove podlošæu svojom.

4. Svi su oni preljubnici, kao peæ su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.

5. U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima.

6. U zavjeri srce im se žari poput peæi; svu noæ njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;

7. poput peæi svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.

8. Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogaèa što je ne prevrnuše.

9. Tuðinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna!

10. Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoèi; i oni se ne vraæaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže!

11. Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.

12. Kamo god otišli, na njih æu razapeti svoju mrežu, oborit æu ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloæu.

13. Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoæu, a oni protiv mene lažu.

14. Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune.

15. Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene!

16. Okreæu se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi æe im od maèa pasti, bit æe im to na ruglo u zemlji egipatskoj!

1. Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

2. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobroèinstva njegova:

3. on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

4. on ti od propasti èuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;

5. život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

6. Jahve èini pravedna djela i potlaèenima vraæa pravicu,

7. Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.

8. Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

9. Jarostan nije za vjeèna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.

10. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaæa po našim krivnjama.

11. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

12. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.

13. Kako se otac smiluje djeèici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.

14. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.

15. Dani su èovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;

16. jedva ga dotakne vjetar, i veæ ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

17. Al' ljubav Jahvina vjeèna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,

18. nad onima što njegov Savez èuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

19. Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaæa.

20. Blagoslivljajte Jahvu, svi anðeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni rijeèi njegovoj!

21. Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje èinite volju njegovu!

22. Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!