Biblija u jednoj godini.

Na 172. dan, 2. Kraljevima 3 opisuje izraelski rat protiv Moaba i božansku intervenciju u njihovu korist. U 2. Ljetopisa 26-27 vidimo vladavinu Uzije i Jotama, što odražava i vjernost i izazove u vladavini Jude. Psalam 72 veliča kraljevu pravdu i pravednost, podsjećajući nas na ideal vodstva prema Božjoj volji.

1. Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

2. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.

3. Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

4. Meša, kralj moapski, bio je stoèar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuæa janjaca i vunu od stotine tisuæa ovnova.

5. Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.

6. U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca.

7. Zatim je poruèio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoæeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoæu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji."

8. I doda: "Kojim æemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju."

9. I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja je išla za njima.

10. Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!"

11. Ali Jošafat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke."

12. Jošafat reèe: "U njega je rijeè Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.

13. A Elizej reèe kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima."

14. Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraæao pažnje niti bih te pogledao.

15. Sada mi dovedite sviraèa." I dok je glazbenik svirao, siðe ruka Jahvina nada nj.

16. I on reèe: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.

17. Jer ovako veli Jahve: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, a ova æe se dolina napuniti vodom. I pit æete vi, vaš marva i vaša stoka.'

18. Ali to još nije ništa u oèima Jahve: on æe predati Moab u vaše ruke.

19. Vi æete zauzeti sve utvrðene gradove, posjeæi sve plodno drveæe, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem æete ih zasijati."

20. I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, doðe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.

21. Kad su Moapci èuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.

22. Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda uèini crvenom kao krv.

23. I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meðusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!"

24. Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.

25. Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao je samo grad Kir Harešet; praæari su ga opkolili i tukli ga.

26. Kada je moapski kralj vidio da neæe izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih maèevima, pokuša se probiti i doæi do kralja edomskog, ali ne uspje.

27. Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.

Poglavlje 26

1. Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje.

2. On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca.

3. Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.

4. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja.

5. Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je uèio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreæu.

6. On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji.

7. Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.

8. Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio.

9. Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.

10. Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.

11. Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u èetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova.

12. Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuæe i šest stotina.

13. Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuæa i pet stotina boju viènih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja.

14. Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praæke.

15. Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašæe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio.

16. Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i poèeo prinositi kad na kadionom žrtveniku.

17. Ali je za njim ušao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveæenika, èestitih ljudi.

18. Oni ustadoše na kralja Uziju govoreæi: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost sveæenika, Aronovih sinova, koji su posveæeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na èast pred Bogom Jahvom!"

19. Tada se Uzija rasrdi držeæi u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveæenike, izbi mu guba na èelu pred sveæenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika.

20. Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario.

21. Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kuæi, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.

22. Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija.

23. Uzija je poèinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.

Poglavlje 27

1. Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova kæi.

2. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren.

3. Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio.

4. Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule.

5. Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuæa kora pšenice i deset tisuæa kora jeèma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i treæe godine.

6. Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom.

7. Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.

8. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu.

9. Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

1. Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.

2. Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!

3. Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.

4. Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a tlaèitelja on æe smrviti.

5. I živjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.

6. Siæi æe kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!

7. U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca.

8. I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.

9. Dušmani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.

10. Kraljevi Taršiša i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

11. Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi služiti.

12. On æe spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoænika nema;

13. smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe život nevoljniku:

14. oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oèima krv njihova.

15. Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!

16. Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.

17. Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima!

18. Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa!

19. I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!

20. Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.