Ezekiel, 17
5. Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.
5. Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.
Ezekiel 17 je poglavlje u kojem prorok koristi metaforu za prikaz nevjere Izraela u odnosu na Boga. On uspoređuje naciju s velikim cedrama koji, umjesto da vjeruje Bogu, traži podršku u drugim narodima i bogovima, što vodi do njegovog pada i uništenja. Da bi se pronašli stihovi povezani s temama obuhvaćenim u Ezekielu 17, razmatrane su teme nevjere, povjerenja u druge narode i pad. Slijedi pet stihova odabranih u redoslijedu blizine ovih tema:
Jeremija 2:13: "Jer su moji ljudi počinili dva zla: napustili su me izvor žive vode; i iskopali su cisterne, puknute cisterne koje ne zadržavaju vodu." Ovaj stih govori o nevjeri Izraela napuštajući Boga, što je izvor života i radosti tražiti zadovoljstvo u drugim stvarima.
Izaija 30:1-2: "Jao buntovnoj djeci! - Oracle Gospodnju - koji poduzimaju akciju, ali ne i moje, koji sklope sporazume, ali bez mog duha, akumulirajući grijeh nad grijehom!, Tražeći utočište u snazi faraona , u sjeni Egipta potražite utočište! " Ovaj stih odbija povjerenje Izraela u druge narode, bez traženja Božjih vodstva, što rezultira više grijeha i nevjere.
Jeremija 13:23: "Može li Etiopljanin promijeniti vašu kožu ili leoparda na vaše mrlje? Na isti način, vi, koji ste se navikli raditi na zlo, niste u mogućnosti učiniti dobro." Ovaj stih govori o neizbježnosti pada Izraela, koji se navikao raditi zlo i okrenuo se od Boga.
Hosea 14:3: "Asirija nas neće spasiti, više nećemo sastavljati konje, više nećemo zvati djela svojih ruku. U vama siročad nalazi suosjećanje." Ovaj stih prikazuje transformaciju koja bi se trebala dogoditi u Izraelu, koja mora napustiti vaše povjerenje u druge narode i vratiti se Bogu, koji je jedini koji ih može spasiti.
Izaija 31:1: "Jao onima koji se spuštaju u Egipat u potrazi za pomoći, koji vjeruju konjima, ratnim automobilima, gužvi nosača, konja i vitezova, ali ne vjeruju u sveca Izraela, niti traže ili traže. Gospodine! " Ovaj stih pojačava poruku da povjerenje u druge narode i zemaljske stvari dovodi do pada i uništenja, te da je jedini siguran izvor spasenja Bog.
“O meu passado, Senhor, à Tua misericórdia. O meu Presente, ao Teu amor. O meu futuro, à Tua Providência.” São Padre Pio de Pietrelcina
