1. Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga èetrdeset dana vodio pustinjom,

2. gdje ga je iskušavao ðavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.

3. A ðavao mu reèe: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom."

4. Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi èovjek samo o kruhu."

5. I povede ga ðavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje

6. i reèe mu: "Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoæu, dajem je.

7. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje."

8. Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"

9. Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reèe mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!

10. Ta pisamo je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe da te èuvaju.

11. I: Na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."

12. Odgovori mu Isus: "Reèeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

13. Pošto iscrpi sve kušnje, ðavao se udalji od njega do druge prilike.

14. A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puèe po svoj okolici.

15. I slavljen od sviju, nauèavaše po njihovim sinagogama.

16. I doðe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uðe po svom obièaju na dan subotni u sinagogu te ustane èitati.

17. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naðe mjesto gdje stoji napisano:

18. Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima osloboðenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaèene,

19. proglasiti godinu milosti Gospodnje.

20. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oèi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

21. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

22. I svi su mu povlaðivali i divili se milini rijeèi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

23. A on im reèe: "Zacijelo æete mi reæi onu prispodobu: Lijeènièe, izlijeèi sam sebe! Što smo èuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uèini i ovdje, u svom zavièaju."

24. I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavièaju.

25. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.

26. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.

27. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne oèisti doli Naaman Sirac."

28. Èuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom,

29. ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraðen njihov grad da ga strmoglave.

30. No on proðe izmeðu njih i ode.

31. I siðe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouèavaše ih subotom

32. te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše rijeè njegova.

33. A zatekao se u sinagogi èovjek s duhom neèistoga ðavla. On povika u sav glas:

34. "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji."

35. Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" Nato ðavao èovjeka obori u sredinu te iziðe iz njega ne naudiv mu ništa.

36. I nasta opæe zaprepaštenje te se meðu sobom razgovarahu: "Kakve li rijeèi! S vlašæu i snagom zapovijeda neèistim dusima te izlaze!"

37. I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

38. Ustavši iz sinagoge, uðe u kuæu Šimunovu. A Šimunovu je punicu muèila velika ognjica. I zamole ga za nju.

39. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

40. O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.

41. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vièuæi: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

42. Kad osvanu dan, iziðe i poðe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Doðoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.

43. A on im reèe: "I drugim gradovima treba da navješæujem evanðelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan."

44. I nauèavaše po sinagogama judejskim.





“Seja grato e beije docemente a mão de Deus. É sempre a mão de um pai que pune porque lhe quer bem” São Padre Pio de Pietrelcina