Evanðelje po Luki, 20
1. Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i naviještao evanðelje, isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starješinama
2. pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašæu to èiniš ili tko ti dade tu vlast?"
3. On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi:
4. krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
5. A oni smišljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu ne povjerovaste?'
6. A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
7. I odgovore da ne znaju odakle.
8. I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."
9. Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
10. "Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11. Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12. Posla i treæega. A oni i njega izraniše i izbaciše."
13. "Nato reèe gospodar vinograda: 'Što da uèinim? Poslat æu im sina svoga ljubljenoga. Njega æe valjda poštovati.'
14. Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15. Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što æe dakle uèiniti s njima gospodar vinograda?
16. Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože saèuvaj!"
17. A on ih ošinu pogledom i reèe: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18. Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga."
19. Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20. Vrebajuæi na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21. Upitaše ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zboriš i nauèavaš te nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjem.
22. Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23. Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im:
24. "Pokažite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?"
25. A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26. I ne mogoše ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27. Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upitaše ga:
28. "Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29. Bijaše tako sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30. Drugi uze njegovu ženu,
31. onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32. Naposljetku umrije i žena.
33. Kojemu æe dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34. Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35. No oni koji se naðoše dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih niti se žene niti udaju.
36. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuæa."
37. "A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39. Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!"
40. I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što.
41. A on im reèe: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42. Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
43. dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
44. David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
45. I pred svim narodom reèe svojim uèenicima:
46. "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama,
47. proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda."