Zaharija, 1

1. Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.

1. In mense octavo, in anno se cundo Darii, factum est verbum Domini ad Zachariam filium Barachiae filii Addo prophetam dicens:

2. "Jahve se teško razgnjevio na oce vaše!

2. “Iratus est Dominus super patres vestros iracundia.

3. Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja æu se vratiti vama' - rijeè je Jahve nad Vojskama.

3. Et dices ad eos: Haec dicit Dominus exercituum: Convertimini ad me, ait Dominus exercituum; et convertar ad vos, dicit Dominus exercituum.

4. 'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.' Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene' - govori Jahve.

4. Ne sitis sicut patres vestri, ad quos clamabant prophetae priores dicentes: Haec dicit Dominus exercituum: Convertimini de viis vestris malis et de cogitationibus vestris malis; et non audierunt neque attenderunt ad me, dicit Dominus.

5. Gdje su sad oci vaši? Zar æe dovijeka živjeti proroci?

5. Patres vestri ubi sunt? Et prophetae numquid in sempiternum vivent?

6. Ali moje rijeèi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama uèinio je s nama kako bijaše namislio uèiniti prema našim putovima i našim djelima.'"

6. Verumtamen verba mea et praecepta mea, quae mandavi servis meis prophetis, numquid non attigerunt patres vestros? Et conversi sunt et dixerunt: “Sicut cogitavit Dominus exercituum facere nobis, secundum vias nostras et secundum adinventiones nostras fecit nobis””.

7. Dvadeset i èetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.

7. In die vicesima et quarta undecimi mensis, qui est mensis Sabath, in anno secundo Darii, factum est verbum Domini ad Zachariam filium Barachiae filii Addo prophetam dicens:

8. Imao sam noæu viðenje. Gle, na riðanu èovjek jaše meðu mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riði, smeði i bijeli.

8. “Vidi per noctem, et ecce vir sedens super equum rufum et ipse stabat inter myrteta, quae erant in profundo; et post eum equi rufi, fulvi et albi.

9. Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anðeo koji je sa mnom govorio reèe mi: "Ja æu ti pokazati koji su."

9. Et dixi: “Quid sunt isti, domine mi?”. Et dixit ad me angelus, qui loquebatur in me: “Ego ostendam tibi quid sint isti”.

10. Èovjek koji stajaše meðu mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju."

10. Et respondit vir, qui stabat inter myrteta, et dixit: “Isti sunt quos misit Dominus, ut perambularent terram”.

11. Oni se obratiše anðelu Jahvinu, koji stajaše meðu mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja poèiva i miruje."

11. Et responderunt angelo Domini, qui stabat inter myrteta, et dixerunt: “Perambulavimus terram, et ecce omnis terra habitatur et quiescit”.

12. Tada progovori anðeo Jahvin i reèe: "Jahve nad Vojskama, kada æeš se veæ jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se veæ sedamdeset godina ljuto srdiš?"

12. Et respondit angelus Domini et dixit: “Domine exercituum, usquequo tu non misereberis Ierusalem et urbium Iudae, quibus iratus es? Iste septuagesimus annus est!”.

13. A Jahve anðelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim rijeèima.

13. Et respondit Dominus angelo, qui loquebatur in me verba bona, verba consolatoria.

14. I anðeo koji je govorio sa mnom reèe mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion,

14. Et dixit ad me angelus, qui loquebatur in me: “Clama dicens: Haec dixit Dominus exercituum: Zelatus sum Ierusalem et Sion zelo magno,

15. a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeðoše mjeru.'

15. sed ira magna ego irascor super gentes opulentas, quia ego iratus sum parum, ipsi vero adiuverunt in malum.

16. Zato ovako govori Jahve: 'Vraæam se Jeruzalemu s milosrðem; opet æe u njemu sagraditi Dom moj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'i opet æe se u Jeruzalemu protezati uže mjeraèko.'

16. Propterea haec dicit Dominus: Revertar ad Ierusalem in misericordiis. Domus mea aedificabitur in ea, ait Dominus exercituum, et perpendiculum extendetur super Ierusalem.

17. I ovo poruèi: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji æe se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve æe utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'"

17. Adhuc clama dicens: Haec dicit Dominus exercituum: Adhuc affluent civitates meae bonis, et consolabitur adhuc Dominus Sion et eliget adhuc Ierusalem”.