Knjiga Mudrosti, 2

1. Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad èovjeku doðe kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio.

1. Dixerunt enim cogitantes apud se non recte: “Exiguum et cum taedio est tempus vitae nostrae, et non est refrigerium in fine hominis, et non est agnitus, qui sit reversus ab inferis.

2. Mi smo djeca pukog sluèaja i kasnije æemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono èime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca.

2. Quia ex tempore nati sumus et post hoc erimus, tamquam non fuerimus, quoniam fumus flatus est in naribus nostris, et sermo scintilla in motu cordis nostri;

3. Kad se ona utrne, pretvorit æe se tijelo u pepeo, a duh æe se rasplinuti kao lagan zrak.

3. qua exstincta, cinis fiet corpus nostrum, et spiritus diffundetur tamquam mollis aer.

4. Ime æe nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neæe sjeæati djela naših; i život æe nam proæi kao pramenje oblaka i nestat æe ga kao magle što je gone zrake sunèane i pritiskuje žega njihova.

4. Et nomen nostrum oblivioni tradetur per tempus, et nemo memoriam habebit operum nostrorum; et transibit vita nostra tamquam vestigium nubis, et sicut nebula dissolvetur, quae fugata est a radiis solis et a calore illius aggravata.

5. Jer život naš kao sjena odmièe, iz naše smrti nema povratka, zapeèaæeno je i nitko se ne vraæa.

5. Umbrae enim transitus est tempus nostrum, et non est reversio finis nostri, quoniam consignata est, et nemo revertitur.

6. Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti.

6. Venite ergo, et fruamur bonis, quae sunt, et utamur creatura tamquam in iuventute sollicite.

7. Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiðe ni jedan cvijet proljetni,

7. Vino pretioso et unguentis nos impleamus, et non praetereat nos flos temporis verni;

8. okrunimo se ružama prije no što uvenu.

8. coronemus nos calycibus rosarum, antequam marcescant,

9. Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda znake našeg veseljenja: to je naš dio i to je naša baština.

9. nullum pratum exsors sit luxuriae nostrae; ubique relinquamus signa laetitiae, quoniam haec est pars nostra, et haec est sors.

10. Potlaèimo ubogoga pravednika, ne štedimo udovice, ne poštujmo starca ni sjedina od mnogih godina.

10. Opprimamus pauperem iustum et non parcamus viduae nec veterani revereamur canos multi temporis.

11. Nek' naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo nije ni za što.

11. Sit autem fortitudo nostra lex iustitiae; quod enim infirmum est, inutile invenitur.

12. Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spoèitava kako izdadosmo odgoj svoj.

12. Circumveniamus ergo iustum, quoniam inutilis est nobis et contrarius est operibus nostris et improperat nobis peccata legis et diffamat in nos peccata disciplinae nostrae.

13. On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

13. Promittit se scientiam Dei habere et filium Dei se nominat.

14. On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu.

14. Factus est nobis in accusationem cogitationum nostrarum; gravis est nobis etiam ad videndum,

15. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano.

15. quoniam dissimilis est aliis vita illius, et immutatae sunt viae eius.

16. Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od neèisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

16. Tamquam scoria aestimati sumus ab illo, et abstinet se a viis nostris tamquam ab immunditiis; beata dicit novissima iustorum et gloriatur patrem se habere Deum.

17. Pogledajmo jesu li istinite rijeèi njegove, istražimo kakav æe biti njegov svršetak.

17. Videamus ergo, si sermones illius veri sint, et tentemus, quae in exitu eius erunt:

18. Jer ako je pravednik Božji sin, On æe se za nj zauzeti i izbavit æe ga iz ruku neprijateljskih.

18. si enim est verus filius Dei, suscipiet illum et liberabit eum de manibus contrariorum.

19. Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.

19. Contumelia et tormento interrogemus eum, ut sciamus modestiam eius et probemus patientiam illius;

20. Osudimo ga na smrt sramotnu, jer æe mu, kako veli, doæi izbavljenje."

20. morte turpissima condemnemus eum: erit enim ei visitatio ex sermonibus illius”.

21. Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloæa njihova zasljepljuje.

21. Haec cogitaverunt et erraverunt; excaecavit enim illos malitia eorum,

22. Oni ne znaju tajna Božjih, ne oèekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu èistim dušama.

22. et nescierunt sacramenta Dei neque mercedem speraverunt sanctitatis nec iudicaverunt honorem animarum immaculatarum.

23. Jer je Bog stvorio èovjeka za neraspadljivost i uèinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

23. Quoniam Deus creavit hominem in incorruptibilitate et imaginem similitudinis suae fecit illum;

24. A ðavlovom je zavišæu došla smrt u svijet i nju æe iskusiti oni koji njemu pripadaju.

24. invidia autem Diaboli mors introivit in orbem terrarum; experiuntur autem illam, qui sunt ex parte illius.