Druga poslanica Korinæanima, 12

1. Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viðenje i objave Gospodnje.

1. Gloriari oportet; non expedit quidem, veniam autem ad visiones et revelationes Domini.

2. Znam èovjeka u Kristu: prije èetrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treæeg neba.

2. Scio hominem in Christo ante annos quattuordecim — sive in corpore nescio, sive extra corpus nescio, Deus scit — raptum eiusmodi usque ad tertium caelum.

3. I znam da je taj èovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -

3. Et scio huiusmodi hominem — sive in corpore sive extra corpus nescio, Deus scit —

4. bio ponesen u raj i èuo neizrecive rijeèi, kojih èovjek ne smije govoriti.

4. quoniam raptus est in paradisum et audivit arcana verba, quae non licet homini loqui.

5. Time æu se hvaliti, a samim se sobom neæu hvaliti osim slabostima svojim.

5. Pro eiusmodi gloriabor; pro me autem nihil gloriabor nisi in infirmitatibus meis.

6. Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što èuje od mene.

6. Nam, et si voluero gloriari, non ero insipiens, veritatem enim dicam; parco autem, ne quis in me existimet supra id, quod videt me aut audit ex me,

7. I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anðeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

7. et ex magnitudine revelationum. Propter quod, ne extollar, datus est mihi stimulus carni, angelus Satanae, ut me colaphizet, ne extollar.

8. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reèe:

8. Propter quod ter Dominum rogavi, ut discederet a me;

9. "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije æu se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

9. et dixit mihi: “Sufficit tibi gratia mea, nam virtus in infirmitate perficitur”. Libentissime igitur potius gloriabor in infirmitatibus meis, ut inhabitet in me virtus Christi.

10. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoæama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

10. Propter quod placeo mihi in infirmitatibus, in contumeliis, in necessitatibus, in persecutionibus et in angustiis, pro Christo; cum enim infirmor, tunc potens sum.

11. Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporuèite jer ni u èemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa.

11. Factus sum insipiens. Vos me coegistis; ego enim debui a vobis commendari. Nihil enim minus fui ab his, qui sunt supra modum apostoli, tametsi nihil sum;

12. Znamenja apostolstva moga ostvarena su meðu vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i èudesima i silnim djelima.

12. signa tamen apostoli facta sunt super vos in omni patientia, signis quoque et prodigiis et virtutibus.

13. Ta u èemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

13. Quid est enim quod minus habuistis prae ceteris ecclesiis, nisi quod ego ipse non gravavi vos? Donate mihi hanc iniuriam.

14. Evo, spremam se treæi put doæi k vama i neæu vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

14. Ecce tertio hoc paratus sum venire ad vos et non ero gravis vobis; non enim quaero, quae vestra sunt, sed vos; nec enim debent filii parentibus thesaurizare, sed parentes filiis.

15. A ja æu najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

15. Ego autem libentissime impendam et superimpendar ipse pro animabus vestris. Si plus vos diligo, minus diligar?

16. Ali neka! Ja vas nisam optereæivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".

16. Esto quidem, ego vos non gravavi; sed cum essem astutus, dolo vos cepi.

17. Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

17. Numquid per aliquem eorum, quos misi ad vos, circumveni vos?

18. Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u èemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

18. Rogavi Titum et misi cum illo fratrem; numquid Titus vos circumvenit? Nonne eodem spiritu ambulavimus? Nonne iisdem vestigiis?

19. Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgraðivanje.

19. Olim putatis quod excusemus nos apud vos? Coram Deo in Christo loquimur; omnia autem, carissimi, propter vestram aedificationem.

20. Bojim se doista da vas kada doðem, možda neæu naæi kakve bih htio i da æete vi mene naæi kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svaða, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;

20. Timeo enim, ne forte, cum venero, non quales volo, inveniam vos, et ego inveniar a vobis, qualem non vultis; ne forte contentiones, aemulationes, animositates, dissensiones, detractiones, susurrationes, inflationes, seditiones sint;

21. da me opet kada doðem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za neèistoæu i bludnost i razvratnost koju poèiniše.

21. ne iterum, cum venero, humiliet me Deus meus apud vos, et lugeam multos ex his, qui ante peccaverunt et non egerunt paenitentiam super immunditia et fornicatione et impudicitia, quam gesserunt.