Biblija u jednoj godini.

Na 364. dan, Otkrivenje 18-20 opisuje pad Babilona i Božju konačnu pobjedu nad zlom. Hebrejima 9-10 naglašava savršenstvo novog saveza u Kristu, nudeći nam izravan pristup Božjem srcu. Izreke 31:26-29 ističu riječi mudrosti i pozitivnog utjecaja, pokazujući kako vrlina utječe na obitelj i zajednicu.

Poglavlje 18

1. Nakon toga vidjeh: jedan drugi anðeo silazi s neba s moæi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.

2. On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova neèistih, nastambom svih ptica neèistih mrskih

3. jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludnièili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina."

4. Zaèujem i drugi glas s neba: "Iziðite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajednièari grijeha njezinih!

5. Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zloèina njezinih.

6. Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U èašu u koju je ona natakala natoèite dvostruko!

7. Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neæu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neæe!'

8. Stoga u isti æe je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te æe sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"

9. I plakat æe i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludnièili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina.

10. Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka æe stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!"

11. I trgovci zemaljski plaèu nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje:

12. ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora;

13. ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koèija, ni roblja nit ikoje žive duše.

14. "Voæe za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!"

15. Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka æe stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat æe i tugovati:

16. "Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoæ u lan tanan i grimiz i skrlet, nakiæeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!

17. U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje

18. i, gledajuæi dim njezina požara, zapomažu: "Koji li je grad slièan gradu ovom velikom?"

19. I posuše glavu pepelom te plaèuæi i tugujuæi viknuše: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!"

20. Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!

21. I jedan snažan anðeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreæi: "Tako æe silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neæe!"

22. "Glas citraša i pjevaèa i sviraèa i trubljaèa u tebi se više neæe èuti! Obrtnik vješt kojem god umijeæu u tebi se više neæe naæi! Klopot žrvnja u tebi se više neæe èuti!

23. Svjetlost svjetiljke u tebi više neæe sjati! Glas zaruènika i zaruènice u tebi se više neæe èuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i èaranja tvoja zavedoše sve narode;

24. i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."

Poglavlje 19

1. Nakon toga zaèujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i moæ Bogu našemu!

2. Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!"

3. I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!"

4. Nato starješine, njih dvadesetèetvorica, i ona èetiri biæa padoše nièice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreæi: "Amen! Aleluja!"

5. I s prijestolja iziðe glas: "Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!"

6. I zaèuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar!

7. Radujmo se i klièimo i slavu mu dajmo jer doðe svadba Jaganjèeva, opremila se Zaruènica njegova!

8. Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i èist!" A lan - pravedna su djela svetih.

9. I reèe mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjèevu!" I reèe mi: "Ove su rijeèi istinite, Božje."

10. Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on æe mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braæa tvoja koja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedoèanstvo Isusovo duh je proroèki.

11. I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;

12. oèi mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam;

13. ogrnut je ogrtaèem krvlju natopljenim; ime mu: Rijeè Božja.

14. Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i èist.

15. Iz usta mu izlazi oštar maè kojim æe posjeæi narode. Vladat æe njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara.

16. Na ogrtaè, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara."

17. I vidjeh jednog anðela: stajaše na suncu vièuæi iza glasa svim pticama što nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju

18. da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa moguænika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguæih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!"

19. I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom.

20. I Zvijer bi uhvaæena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazoènosti èinio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje baèeni u ognjeno jezero što gori sumporom.

21. A drugi su posjeèeni maèem što iziðe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.

Poglavlje 20

1. I vidjeh anðela: siðe s neba s kljuèima Bezdana i s velikim okovima u ruci.

2. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova ga za tisuæu godina.

3. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeèati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuæu godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena.

4. I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedoèanstva Isusova i zbog Rijeèi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na èela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuæu godina.

5. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuæu godina. To je ono prvo uskrsnuæe.

6. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuæa! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni æe biti sveæenici Božji i Kristovi i s njime æe kraljevati tisuæu godina.

7. A kad se navrši tisuæu godina, Sotona æe iz svoga zatvora biti pušten:

8. iziæi æe zavesti narode sa èetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit æe ih kao pijeska morskoga.

9. Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siðe s neba te ih proguta.

10. A njihov zavodnik, Ðavao, baèen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje æe se muèiti danju i noæu u vijeke vjekova.

11. I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne naðe.

12. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suðeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

13. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suðen po djelima svojim.

14. A Smrt i Podzemlje bili su baèeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt:

15. tko se god ne naðe zapisan u knjizi života, bio je baèen u jezero ognjeno.

Poglavlje 9

1. I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.

2. Šator je uistinu bio ureðen: prvi, u kojem bijaše svijeænjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;

3. iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama -

4. u njoj zlatni kadionik i Kovèeg saveza, sav optoèen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploèe Saveza;

5. povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.

6. Pošto je to tako ureðeno, u prvi Šator stalno ulaze sveæenici obavljati bogoslužje,

7. a u drugi jednom godišnje samo veliki sveæenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.

8. Time Duh Sveti oèituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.

9. To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika -

10. sve same na iæima i piæima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do èasa ispravka.

11. Krist se pak pojavi kao Veliki sveæenik buduæih dobara pa po veæem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -

12. i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uðe jednom zauvijek u Svetinju i naðe vjeèno otkupljenje.

13. Doista, ako veæ poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo junièin posveæuje oneèišæene, daje tjelesnu èistoæu,

14. koliko æe više krv Krista - koji po Duhu vjeènom samoga sebe bez mane prinese Bogu - oèistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!

15. A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeæanu vjeènu baštinu.

16. Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporuèitelja.

17. Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporuèitelj živi.

18. Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.

19. Pošto je svemu narodu priopæio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi

20. govoreæi: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;

21. a onda krvlju slièno poškropi i Šator i sve bogoslužno posuðe.

22. I gotovo se sve po zakonu èisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

23. Ako se dakle time èiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko èisti žrtvama od tih uspješnijima.

24. Krist doista ne uðe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

25. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki sveæenik svake godine ulazi u Svetinju s tuðom krvlju;

26. inaèe bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

27. I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,

28. tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi æe se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga išèekuju sebi na spasenje.

Poglavlje 10

1. Buduæi da Zakon ima tek sjenu buduæih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.

2. Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom oèišæeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?

3. Ali po njima se iz godine u godinu podsjeæa na grijehe.

4. Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.

5. Zato On ulazeæi u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;

6. paljenice i okajnice ne sviðaju ti se.

7. Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

8. Pošto gore reèe: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviðaju,

9. veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.

10. U toj smo volji posveæeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

11. I svaki je sveæenik dan za danom u bogoslužju te uèestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

12. A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu

13. èekajuæi otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.

14. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posveæene.

15. A to nam svjedoèi i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:

16. "Ovo je Savez kojim æu se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone æu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.

17. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neæu više spominjati."

18. A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

19. Imamo dakle, braæo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

20. put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;

21. imamo i Velikog sveæenika nad kuæom Božjom.

22. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem oèišæenih od zle savjesti i tijela oprana èistom vodom.

23. Èuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obeæanje.

24. I pazimo jedni na druge da se potièemo na ljubav i dobra djela

25. te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih obièaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

26. Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,

27. nego strašno isèekivanje suda i bijesa ognja što æe proždrijeti protivnike.

28. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrða biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

29. Zamislite koliko li æe goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i neèistom smatra krv Saveza kojom je posveæen, i Duha milosti pogrdi?

30. Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja æu je vratiti; i još: Sudit æe Gospodin svome puku.

31. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

32. A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patnièku borbu:

33. ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajednièari onih s kojima se tako postupalo.

34. I doista, sa sužnjevima ste suosjeæali i s radošæu prihvatili otimanje dobara znajuæi da imate bolji, trajan posjed.

35. Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaæa!

36. Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeæi volju Božju zadobili obeæano.

37. Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doæi æe i neæe zakasniti

38. A pravednik æe moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.

39. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

26. Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.

27. Na vladanje pazi ukuæana i ne jede kruha besposlice.

28. Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:

29. "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."