Na 363. dan, Otkrivenje 15-17 predstavlja posljednje sudove i konačno otkupljenje Božjeg naroda. Hebrejima 5-8 dublje se bavi Kristovim svećeništvom kao savršenog posrednika. Izreke 31:23-25 veličaju vrlinu, snagu i dostojanstvo mudrih, podsjećajući nas na važnost života s hrabrošću i svrhom.
1. I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i èudesno: sedam anðela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji.
2. I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci.
3. Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjèevu: "Velika su i èudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!
4. Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi æe narodi doæi i klanjati se pred tobom jer se oèitovahu pravedna djela tvoja!"
5. Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedoèanstva na nebu!
6. Iziðe sedam anðela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.
7. Jedno od èetiri biæa dade sedmorici anðela sedam zlatnih èaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova.
8. I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše uæi u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anðela.
1. I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!"
2. Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
3. Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru.
4. Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.
5. I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio!
6. Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!"
7. I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"
8. Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.
9. I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.
10. Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke
11. i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih.
12. Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva.
13. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe.
14. To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
15. Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
16. I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
17. I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!"
18. I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj.
19. I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje.
20. I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore,
21. a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.
1. I doðe jedan od sedam anðela što nose sedam èaša i prozbori mi: "Doði pokazat æu ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim,
2. s kojom su bludnièili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina."
3. I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.
4. Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna èaša puna gnusobe i neèisti bluda njezina.
5. Na èelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih."
6. I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, èudom se silnim zaèudih.
7. Nato æe mi anðeo: "Što se èudiš? Ja æu ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."
8. "Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit æe se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu.
9. Tu se hoæe mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva:
10. pet ih veæ pade, jedan jest, a jedan još ne doðe: kada doðe, ostati mu je zamalo.
11. I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast.
12. Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali æe - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri.
13. Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri.
14. Ratovat æe protiv Jaganjca, ali æe ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."
15. I reèe mi anðeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici.
16. I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni æe zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.
17. Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeèi Božje.
18. Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim."
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
2. On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu.
3. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
4. I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih,
6. po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.
7. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
8. premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
9. i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja -
10. proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu.
11. O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
12. Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
13. Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je.
14. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.
1. Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
2. nauèavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuæe mrtvih i vjeèni sud.
3. To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da.
4. Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,
5. i okusili Lijepu rijeè Božju i snage buduæega svijeta,
6. pa otpali, nemoguæe je opet se obnoviti na obraæenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
7. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju èesto pada i raða raslinjem korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga;
8. ona pak koja donosi trnje i draè, odbaèena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"
9. A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10. Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujuæi svetima.
11. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade
12. te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obeæano.
13. Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeæanje, jer se nije imao kime veæim zakleti, zakle se samim sobom:
14. Uistinu, blagosloviti, blagoslovit æu te i umnožiti, umnožit æu te.
15. I tako Abraham, strpljiv, postiže obeæano.
16. Ljudi se doista kunu onim tko je veæi i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.
17. Tako i Bog: htio je baštinicima obeæanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamèi zakletvom
18. da bismo po dva nepromjenljiva èina - u kojima je nemoguæe da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuðene nade.
19. Ona nam je kao pouzdano i èvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20. kamo je kao preteèa za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sveæenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU
1. Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, sveæenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraæao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,
2. i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaèi najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";
3. on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju poèetka ni život kraja - slièan Sinu Božjemu, ostaje sveæenik zasvagda.
4. Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaèetnik, dade desetinu od najboljega.
5. Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveæeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braæe premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
6. Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obeæanja!
7. A posve je neprijeporno: veæi blagoslivlja manjega.
8. K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoèi da živi.
9. I u Abrahamu se, tako reæi, ubire desetina i od Levija koji inaèe desetinu prima
10. jer još bijaše u boku oèevu kad mu u susret iziðe Melkisedek.
11. Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sveæeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveæenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?
12. Doista kad se mijenja sveæeništvo, nužno se mijenja i Zakon.
13. Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.
14. Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reèe s obzirom na sveæenike.
15. To je još oèitije ako se drugi sveæenik postavlja po sliènosti s Melkisedekom:
16. postao je sveæenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.
17. Ta svjedoèi se: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.
18. Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoæi i beskorisnosti -
19. jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.
20. I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sveæenicima,
21. a on sa zakletvom Onoga koji mu reèe: Zakleo se Gospodin i neæe se pokajati: "Zauvijek ti si sveæenik".
22. Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
23. K tomu, mnogo je bilo sveæenika jer ih je smrt prijeèila trajno ostati.
24. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveæeništvo.
25. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.
26. Takav nam Veliki sveæenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -
27. koji ne treba da kao oni veliki sveæenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uèini jednom prinijevši samoga sebe.
28. Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podložne slabosti, a rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA
1. A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveæenika koji sjede zdesna prijestolja Velièanstva na nebesima
2. kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne èovjek.
3. Doista, svaki se veliki sveæenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio.
4. Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveæenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove.
5. Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuæen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, naèini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.
6. Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeæanjima.
7. Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto.
8. Doista, kudeæi ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez.
9. Ne Savez kakav uèinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin.
10. Nego, ovo je Savez kojim æu se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone æu svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj.
11. I neæe više nitko uèiti sugraðanina i nitko brata svoga govoreæi: "Spoznaj Gospodina", ta svi æe me poznavati, malo i veliko,
12. jer æu se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neæu više spominjati.
13. Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
23. Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
24. Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
25. Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduæem.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"O amor nada mais é do que o brilho de Deus nos homens". São Padre Pio de Pietrelcina
