Biblija u jednoj godini.

Na 340. dan pratimo Pavlovo djelovanje u Efezu, uključujući čuda i rast crkve, u Djelima apostolskim 19. 2. Korinćanima 1-2 nudi utjehu i pouku o oprostu i pomirenju, pokazujući dubinu Božje ljubavi. Izreke 28:22-24 podsjećaju nas na važnost povjerenja u Boga i razboritosti u našim postupcima.

1. Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto proðe gornje krajeve, doðe u Efez, naðe neke uèenike

2. pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti."

3. Nato æe on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni.

4. Nato æe Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraæenja govoreæi narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."

5. Èuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,

6. pa kad Pavao položi na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.

7. Bijaše u svemu dvanaestak muževa.

8. Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.

9. Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana.

10. Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, èuli rijeè Božju.

11. Bog je pak èinio èudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima

12. tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.

13. Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaèi pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda."

14. To èinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveæenika.

15. Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"

16. I èovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuæe.

17. Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velièati ime Gospodina Isusa.

18. Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oèitovati svoja djela.

19. I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te naðoše da vrijede pedeset tisuæa srebrnjaka.

20. TAko se snagom Gospodnjom Rijeè širila i jaèala.

21. Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u Jeruzalem te reèe: "Pošto budem ondje, trebat æe da i Rim vidim."

22. Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.

23. Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.

24. Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.

25. Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu naše blagostanje.

26. A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreæi da nema bogova rukama izdjeljanih.

27. Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe naše zanimanje, nego i to da se ništa neæe držati do hrama velike božice Artemide te æe nestati velièanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet."

28. Èuvši to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efeška!"

29. Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuæi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.

30. Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopustiše mu uèenici.

31. Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.

32. Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strèali.

33. Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.

34. Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!"

35. Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?

36. Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne èinite.

37. Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice.

38. Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže!

39. Ištete li pak što drugo, u zakonitu æe se skupu riješiti.

40. Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.

Poglavlje 1

1. Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.

2. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

3. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrða i Bog svake utjehe!

4. On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

5. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

6. Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.

7. I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajednièari patnja tako ste i utjehe.

8. Ne bismo doista htjeli, braæo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereæeni te smo veæ strepili i za život.

9. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

10. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit æe nas; u njega se uzdamo, on æe nas i dalje izbavljati.

11. A i vi æete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

12. A ovo je naša slava: svjedoèansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

13. Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što èitate i razumijete; a nadam se da æete i do kraja razumjeti,

14. kao što nas djelomièno i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.

15. U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doæi k vama

16. i preko vas prijeæi u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.

17. Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"?

18. Bog je svjedok: naša rijeè vama nije "Da!" i "Ne!"

19. jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!".

20. Doista, sva obeæanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu!

21. A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrðuje za Krista; on nas i pomaza,

22. on nas i zapeèati i u srca naša dade zalog - Duha.

23. A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.

24. Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

Poglavlje 2

1. Odluèih dakle u sebi da neæu k vama opet sa žalošæu.

2. Jer ako ja vas ražalostim, a tko æe mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim?

3. Zato vam to i napisah da me, kada doðem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas.

4. Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.

5. Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas.

6. Dosta je takvu ona kazna od veæine

7. pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva.

8. Zato vas molim, iskažite mu ljubav.

9. Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni.

10. Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,

11. da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

12. Kada doðoh u Troadu poradi evanðelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu,

13. ne bijaše mi duši spokoja što ne naðoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i poðoh u Makedoniju.

14. Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja.

15. Da, Kristov smo miomiris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i meðu onima koji propadaju:

16. ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban?

17. Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeèju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

22. Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da æe ga stiæi oskudica.

23. Tko kori èovjeka, nalazi poslije veæu milost nego onaj koji laska jezikom.

24. Tko pljaèka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku.