Biblija u jednoj godini.

Na 248. dan, Jeremija 35-36 naglašava poslušnost i vjernost Gospodinu, dok Judita 6-7 nastavlja priču o hrabrosti i božanskom vodstvu. Izreke 17:1-4 podsjećaju nas na važnost ispravnih izbora, pravde i brige za druge u svim životnim situacijama.

Poglavlje 35

1. Jahve uputi rijeè Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga:

2. "Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina."

3. Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca

4. i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu èovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova.

5. Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krèage pune vina i èaše te im rekoh: "Pijte vina!"

6. Ali oni odgovoriše: "Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši.

7. Niti smijete graditi kuæÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.'

8. I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kæeri naše,

9. da ne gradimo kuæa, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih,

10. da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab.

11. Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, poðimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu."

12. Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

13. Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar neæete primiti nauka moga i poslušati rijeèi moje?' - rijeè je Jahvina. -

14. 'Ispunjuju se rijeèi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju rijeè svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali.

15. I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trèite za tuðim bogovima da im služite, pa æete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me.

16. Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.'

17. Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navuæi æu na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'"

18. Zajednici Rekabovaca Jeremija reèe: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i èinili sve što vam je on zapovjedio,

19. zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neæe ponestati potomka koji æe stajati pred licem mojim u sve dane.'"

Poglavlje 36

1. Èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè:

2. "Uzmi svitak i zapiši na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega.

3. Možda æe èuti dom Judin o svim nesreæama što sam ih naumio oboriti na njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti krivicu i grijeh njihov."

4. Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bijaše objavio.

5. Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u Dom Jahvin.

6. Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova.

7. Možda æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda æe se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu."

8. I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu.

9. U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem.

10. Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.

11. A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi,

12. siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.

13. Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige.

14. Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima.

15. Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita.

16. Kad èuše sve one rijeèi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju."

17. I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi."

18. Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao."

19. Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste."

20. I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, poðoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.

21. Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.

22. Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica.

23. I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice.

24. Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi,

25. pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.

26. Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.

27. Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

28. "Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.

29. A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?'

30. Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz.

31. Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali."

32. Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi.

Poglavlje 6

1. Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

2. "Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ meðu nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov neæe spasiti.

3. Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva.

4. Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni održati pred nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene.

5. A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan izopaèenosti svoje, neæeš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.

6. Tada æe gvožðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti æeš pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega.

7. Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova:

8. neæeš poginuti dok ne budeš zatrt s njima.

9. Ako u srcu svome gajiš nadu da neæe biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe ostati neispunjena."

10. Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.

11. Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom.

12. Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, iziðoše iz grada prema vrhu brda, a praæari zauzeše put što se tuda uspinje i poèeše bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje.

13. Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru.

14. Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare.

15. Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.

16. Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim.

17. Ahior ih izvijesti o svemu što je reèeno na Holofernovu vijeæanju: što je sam kazao voðama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova.

18. Tada narod pade nièice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi:

19. "Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!"

20. Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga.

21. Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.

Poglavlje 7

1. Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih.

2. Toga istog dana krenuše svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisuæa pješaka i dvanaest tisuæa konjanika, ne brojeæi opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke meðu njima.

3. Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suèelice Ezdrelonu.

4. Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu poèeše govoriti meðu sobom: "Ovi æe potamaniti sve na zemlji! Ni najviše planine, ni klanci, ni bregovi neæe izdržati pod njihovom težinom."

5. Svaki pograbi oružje; upalivši luèi na svojim kulama, ostadoše na straži svu onu noæ.

6. Ujutro izvede Holoferno sve konjaništvo pred oèi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji;

7. podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj.

8. Doðoše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te rekoše:

9. "Neka posluša naš gospodar nekoliko naših rijeèi da ne bi pretrpio poraz vojske svoje.

10. Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima živi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda.

11. Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa neæe poginuti ni jedan èovjek koji pripada tvome narodu.

12. Ostani u svome taboru èuvajuæi brižno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

13. Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada.

14. Glad æe umoriti njih i njihove žene i njihovu djecu, pa još prije nego ih sasijeèemo maèem, ležat æe onemoæali po trgovima boravišta svoga.

15. Tada æeš im groznom odmazdom platiti što se pobuniše i ne iziðoše ti s mirom u susret."

16. Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uèine kako su ga svjetovali.

17. Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

18. Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreæi golemo mnoštvo.

19. Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaæi.

20. Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima,

21. a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piæe davala na mjeru.

22. Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladiæi padali u nesvijest od žeðe: ležali su po gradskim trgovima ili u kuæama, nisu više imali snage.

23. Tada sav narod, mladiæi, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravljaèima i povikaše i rekoše pred svim starješinama:

24. "Neka Bog sudi izmeðu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poèinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.

25. Sad nam nema više pomoæi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeðe i posvemašnje iscrpljenosti.

26. A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaèki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove.

27. Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, doduše, njihovi robovi, ali æemo saèuvati živote i neæemo roðenim oèima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu.

28. U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali."

29. Usred zbora nasta sveopæi plaè i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu.

30. Ozija im upravi rijeè: "Budite hrabri, braæo, ustrajmo još pet dana, za kojih æe Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas neæe napustiti zauvijek.

31. Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvršit æu što tražite."

32. Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni.

1. Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaðom kuæa puna žrtvene peèenke.

2. Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braæom æe dijeliti baštinu.

3. Taljika je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Jahve sam.

4. Zloèinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.