Biblija u jednoj godini.

Na 319. dan, Luka 17-19 predstavlja učenja o oprostu, vjeri, poniznosti i Božjem Kraljevstvu, uključujući čuda i parabole koje prkose ljudskom razumijevanju. Izreke 26:13-16 podsjećaju nas na važnost marljivog djelovanja i nelaska vlastitoj prividnoj mudrosti.

Poglavlje 17

1. I reèe svojim uèenicima: "Nije moguæe da ne doðu sablazni, no jao onome po kom dolaze;

2. je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

3. Èuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.

4. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreæi: 'Žao mi je!', oprosti mu."

5. Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!"

6. Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušièino, rekli biste ovom dudu: 'Išèupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao."

7. "Tko æe to od vas reæi sluzi svomu, oraèu ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Doði brzo i sjedni za stol?'

8. Neæe li mu naprotiv reæi: 'Pripravi što æu veèerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom æeš ti jesti i piti?'

9. Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je nareðeno?

10. Tako i vi: kad izvršite sve što vam je nareðeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Uèinismo što smo bili dužni uèiniti!'"

11. Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeðu Samarije i Galileje.

12. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko

13. i zavape: "Isuse, Uèitelju, smiluj nam se!"

14. Kad ih Isus ugleda, reèe im: "Idite, pokažite se sveæenicima!" I dok su išli, oèistiše se.

15. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveæi Boga u sav glas.

16. Baci se nièice k Isusovim nogama zahvaljujuæi mu. A to bijaše neki Samarijanac.

17. Nato Isus primijeti: "Zar se ne oèistiše desetorica?

18. A gdje su ona devetorica? Ne naðe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuðinca?"

19. A njemu reèe: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

20. Upitaju ga farizeji: "Kad æe doæi kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo.

21. Niti æe se moæi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje meðu vama!"

22. Zatim reèe uèenicima: "Doæi æe dani kad æete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Èovjeèjega, ali ga neæete vidjeti.

23. Govorit æe vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se!

24. Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako æe biti i sa Sinom Èovjeèjim u Dan njegov.

25. No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci."

26. "I kao što bijaše u dane Noine, tako æe biti i u dane Sina Èovjeèjega:

27. jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uðe u korablju. I doðe potop i sve uništi.

28. Slièno kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.

29. A onog dana kad Lot iziðe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.

30. Tako æe isto biti u dan kad se Sin Èovjeèji objavi."

31. "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuæi, neka ne siðe da ih uzme.

32. I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag. Sjetite se žene Lotove!

33. Tko god bude nastojao život svoj saèuvati, izgubit æe ga; a tko ga izgubi, živa æe ga saèuvati."

34. "Kažem vam, one æe noæi biti dvojica u jednoj postelji: jedan æe se uzeti, drugi ostaviti.

35. Dvije æe mljeti zajedno: jedna æe se uzeti, druga ostaviti."

36. #

37. Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reèe: "Gdje bude trupla, ondje æe se okupljati i orlovi."

Poglavlje 18

1. Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

2. "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

3. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

4. No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

5. jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti me.'"

6. Nato reèe Gospodin: "Èujte što govori nepravedni sudac!

7. Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu sve ako i odgaða stvar njihovu?

8. Kažem vam, ustat æe žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?"

9. Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu:

10. "Dva èovjeka uziðoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

11. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

12. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

13. A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreæi: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

14. Kažem vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen; a koji se ponizuje, bit æe uzvišen."

15. A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjevši to, uèenici im branili.

16. A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

17. "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."

18. I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"

19. Reèe mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

20. Zapovijedi znaš: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

21. A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti."

22. Èuvši to, Isus mu reèe: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

23. Kad je on to èuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

24. Vidjevši ga, reèe Isus: "Kako li je teško imuænicima u kraljevstvo Božje!

25. Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

26. Koji su to èuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

27. A on æe: "Što je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu."

28. Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom."

29. Isus æe im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili ženu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

30. a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku život vjeèni."

31. I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve što su napisali proroci:

32. doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

33. i pošto ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati."

34. No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne shvaæahu što bijaše reèeno.

35. A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

36. Èuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

37. Rekoše mu: "Isus Nazareæanin prolazi."

38. Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

39. Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jaèe vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

40. Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

41. "Što hoæeš da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam."

42. Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

43. I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Poglavlje 19

1. I uðe u Jerihon. Dok je njime prolazio,

2. eto èovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat.

3. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa.

4. Potrèa naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proæi.

5. Kad Isus doðe na to mjesto, pogleda gore i reèe mu: "Zakeju, žurno siði! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuæi."

6. On žurno siðe i primi ga sav radostan.

7. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Èovjeku se grešniku svratio!"

8. A Zakej usta i reèe Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u èemu prevario, vraæam èetverostruko."

9. Reèe mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kuæi jer i on je sin Abrahamov!

10. Ta Sin Èovjeèji doðe potražiti i spasiti izgubljeno!"

11. Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da æe se umah pojaviti kraljevstvo Božje.

12. Reèe dakle: "Neki je ugledan èovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.

13. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reèe: 'Trgujte dok ne doðem.'

14. A njegovi ga graðani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Neæemo da se ovaj zakralji nad nama.'"

15. "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili."

16. "Pristupi prvi i reèe: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'

17. Reèe mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'

18. Doðe i drugi govoreæi: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'

19. I tomu reèe: 'I ti budi nad pet gradova!'"

20. "Treæi, opet doðe govoreæi: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.

21. Bojao sam te se jer si èovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'"

22. "Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam èovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?

23. Zašto onda nisi uložio moj novac u novèarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'

24. Nato reèe nazoènima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'

25. Rekoše mu: 'Gospodaru, ta veæ ima deset mna!'

26. Kažem vam: svakomu koji ima još æe se dati, a od onoga koji nema oduzet æe se i ono što ima.

27. A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oèima!'"

28. Rekavši to, nastavi put uzlazeæi u Jeruzalem.

29. Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu uèenika

30. govoreæi: "Hajdete u selo pred vama. Èim uðete u nj, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite.

31. Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"

32. Oni koji bijahu poslani otiðoše i naðoše kako im bijaše rekao.

33. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?"

34. Oni odgovore: "Gospodinu treba."

35. I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa.

36. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.

37. A kad se veæ bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo uèenika, puno radosti, poèe iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe:

38. "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!"

39. Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Uèitelju, prekori svoje uèenike."

40. On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje æe vikati!"

41. Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim

42. govoreæi: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!

43. Ali sada je sakriveno tvojim oèima. Doæi æe dani na tebe kad æe te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit æe te i pritijesniti odasvud.

44. Smrskat æe o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neæe ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao èasa svoga pohoðenja."

45. Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavaèe.

46. Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit æe Dom molitve, a vi od njega naèiniste peæinu razbojnièku!"

47. I danomice nauèavaše u Hramu. A glavari su sveæenièki i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,

48. ali nikako naæi što da uèine jer je sav narod visio o njegovoj rijeèi.

13. Lijenèina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."

14. Kao što se vrata okreæu na stožerima svojim, tako i lijenèina na postelji svojoj.

15. Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.

16. Lijenèina se èini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.