Biblija u jednoj godini.

Sedmog dana nastavljamo pratiti Abrahamovo putovanje u Postanku 14-15, uključujući njegov tajanstveni susret s Melkisedekom i snažan savez koji Bog uspostavlja s njim, obećavajući bezbrojne potomke. U Jobu 3-4 istražujemo Jobovu duboku tugu nakon njegovih razornih gubitaka i čujemo prve pokušaje njegovih prijatelja da ga utješe. Izreke 1:8-19 nude praktične savjete o slijeđenju roditeljskih uputa i izbjegavanju puta grešnika, suprotstavljajući pravu mudrost zavodljivostima zla.

Poglavlje 14

1. Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,

2. povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.

3. I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.

4. Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak.

5. U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,

6. Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.

7. Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar.

8. Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu:

9. Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet.

10. Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine.

11. Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.

12. Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiðu.

13. A bjegunac neki - roðak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre.

14. Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana.

15. Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.

16. Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet.

17. Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj Sodome.

18. A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik Boga Svevišnjega.

19. Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!

20. I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega.

21. Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!"

22. Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje,

23. da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio.

24. Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momèad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."

Poglavlje 15

1. Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!"

2. Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Damašèanin?

3. Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih ukuæana postati moj baštinik."

4. Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak."

5. Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo."

6. Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost.

7. Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed."

8. A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je zaposjesti?"

9. Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa."

10. Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao.

11. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

12. Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze.

13. Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina,

14. ali narodu kojem budu služili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s velikim blagom.

15. A ti æeš k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æeš sahranjen.

16. Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila."

17. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova.

18. Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:

19. Kenijce, Kenižane, Kadmonce,

20. Hetite, Perižane, Refaimce,

21. Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."

Poglavlje 3

1. Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

2. poèe svoju besjedu i reèe:

3. "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi što javi: 'Zaèeo se djeèak!'

4. U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu više!

5. Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrèine dnevne stravom ga morile!

6. O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

7. A noæ ona bila žalosna dovijeka, ne èulo se u njoj radosno klicanje!

8. Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

9. Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeða ne gledala nigda!

10. Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju!

11. Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeæ' iz utrobe?

12. Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

13. U miru bih vjeènom poèivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

14. s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

15. ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuæe svoje srebrom napunili.

16. Ne bih bio - k'o nedonošèe zakopano, k'o novoroðenèe što svjetla ne vidje.

17. Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poèinka.

18. Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

19. Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

20. Èemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorèene duše

21. koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

22. Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreæe kad bi grob svoj našli.

23. Što æe to èovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeèio?

24. Zato videæ' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

25. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, èega god se bojah.

26. Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi poèinka."

Poglavlje 4

1. Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe:

2. "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od rijeèi!

3. Eto, mnoge ljude ti si pouèio, okrijepio si iznemogle mišice;

4. rijeèju svojom klonule si pridizao, ojaèavao si koljena klecava.

5. A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, èitav si se smeo!

6. Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja životu ufanje?

7. TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

8. Iz iskustva zborim: nesreæom tko ore i nevolju sije, nju æe i požeti.

9. Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

10. Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u laviæa.

11. Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavièini.

12. Tajna rijeè se meni objavila, šapat njen je uho moje èulo.

13. Noæu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

14. strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.

15. Dah mi neki preko lica proðe, digoše se dlake na mom tijelu.

16. Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred oèima mojim. Posvuda tišina; uto zaèuh šapat:

17. 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je èovjek èist pred svojim Stvoriteljem?

18. Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anðele svoje za grijeh okrivljuje -

19. kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

20. od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.

21. Išèupan je kolèiæ njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

8. Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

9. Jer æe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.

10. Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;

11. ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, èekamo u zasjedi nevina ni za što;

12. da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;

13. naplijenit æemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuæe plijenom;

14. bacat æeš s nama svoj ždrijeb, svi æemo zajedno imati jednu kesu."

15. Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

16. Jer na zlo trèe svojim nogama i hite prolijevati krv.

17. Jer uzalud je razapinjati mrežu pred oèima svima pticama.

18. A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.

19. Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.